Gužvu na sisačkoj burzi rada u srpnju pojačavaju maturanti, a vraćaju se i građani iz tromjesečnih javnih radova te radnici kojima su istekli ugovori na određeno vrijeme.
Vozači ne čekaju posao
Tijekom srpnja broj prijavljenih povećavaju maturanti te građani kojima su završili javni radovi.
Gužvu na sisačkoj burzi rada u srpnju pojačavaju maturanti, a vraćaju se i građani iz tromjesečnih javnih radova te radnici kojima su istekli ugovori na određeno vrijeme.
Vozači ne čekaju posao
Dok privremeni posao još nekako i mogu naći, stalnom radnom mjestu nezaposleni se Siščani sve manje nadaju. Krajem lipnja bilo ih je 6060 u evidenciji Zavoda za zapošljavanje, manje nego prijašnjeg mjeseca i istoga lani, a brojku je tijekom ljeta umanjio i broj sezonskih radnika. Nataša Gregec nezaposlena je već 13 godina.
– Po struci sam frizerka, a školovala sam se i za administrativnog tajnika te računalnog operatera. Sada sam na drugoj godini studija Javne uprave i nadam se da će mi, kada završim, diploma otvoriti nove mogućnosti – kaže Nataša koja bi pristala raditi i izvan svojih područja, no potreba na tržištu jednostavno nema. S više optimizma u redu za prijavu stajali su i kadrovi sa svježim srednjoškolskim diplomama.
– Završio sam strukovnu školu za vozača. Posla u mojoj struci ima tako da neću dugo čekati – kaže 17-godišnji Dino Selmić. Zahvaljujući kćerima koje rade, između poslova snalazi se 57-godišnji električar Zuhdija Makić.
– S kraćim prekidima nezaposlen sam dvije godine. Radim struku, bravariju, s cijevima i slično, ali šišam i voćnjake. Savjetnica mi uvijek javi kada nešto iskrsne, ali tražim i sam. Poslao sam mnoge molbe, a na većinu njih poslodavci ni ne odgovore – kaže Makić.
Radili bi bilo što
Iz javnih radova izašla je 43-godišnja Neda Katušić, grafička tehničarka koja je učila za medicinsku maserku i njegovateljicu.
– Kao osoba s invaliditetom volim i želim raditi pa se i na natječaje redovno javljam. Preko javnih radova bila sam u Udruzi slijepih, a sada sam bez posla. Pristala bih na bilo što – kaže Neda. Tešku sudbinu priča i Ankica Plavljanić Milojević, nastavnica i profesorica srpskog jezika i književnosti s nepunih 20 godina staža. Tijekom zadnje četiri godine radila je kratko u osnovnim školama.
– Uz fakultet, školovala sam se i šest godina u Chicagu. Posla nema, ali zato ima šikaniranja na nacionalnoj osnovi – kazala je Ankica koja uz nezaposlenog muža jedva skrbi za 13-godišnjeg sina. Snalazi se dajući instrukcije, a radila je i fizičke poslove poput čišćenja. Tisućama nezaposlenih jedino što ostaje je – nada.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu