U Hrvatskoj se godišnje pojede oko 25 milijuna litara sladoleda, a od čega pet milijuna onog proizvedenog u malim slastičarnicama, a ostatak proizvodu veliki konditori poput Leda.

Naravno, kao i kod nekih drugih sezonskih namirnica prodaja sladoleda raste ljeti, a ova omiljena slastica u vrućim danima postaje nezaobilazno osvježenje kojem ne mogu odoljeti ni mladi, ni stari.Kako piše internetski portal turizam info "ono što smatramo običnim, malim svakodnevnim slatkim zadovoljstvom ima prebogatu povijest koja seže od Nerona i stare Kine, pa do Margaret Thatcher". Naoko jednostavna smjesa na bazi mlijeka ohlađena do -15 stupnjeva celzijusa onaj je tip slastice koji nikad ne izlazi iz mode.

Godišnje se u svijetu proizvede oko 7,6 milijardi kilograma sladoleda. Povijest sladoleda samo uvjetno možemo zvati isključivo njegovom poviješću, prije je to i povijest sorbeta, i smrznutih jogurta, i smrznutih voćnih sokova i sličnih hladnih kremastih deserata. Kasno je sladoled dobio svoj oblik, pa bi se tehnički gledano moglo reći da je to bilo tek kad se sladoledna krema prestala miješati direktno s ledom, što se dogodilo sredinom 17. stoljeća. Tada je otkriveno da otapanjem soli u vodi dolazi do hlađenja te da se to hlađenje povećava ako se sol pomiješa s ledom ili snijegom. Onda je sredinom 19. stoljeća izumljen ručni stroj za pravljenje sladoleda a potom, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, i mehanički sustav za hlađenje. 

Zanimljivosti

Njemački uspjeh
Nijemci su najveći svjetski izvoznici sladoleda i prehrambenih artikala iz kategorije jestivog leda. Godišnje izvezu oko 151.245 tona, vrijednih 497 milijuna dolara, ili 3297 dolara po izvezenoj toni sladoleda. Na drugome mjestu Faostatove ljestvice najvećih izvoznika sladoleda nalaze se Belgijanci koji godišnje izvezu 130.000 tona, u vrijednosti 366 milijuna dolara, odnosno 2821 dolar po toni. Francuzi godišnje izvezu 105.000 tona sladoleda, vrijednog čak 424 milijuna dolara, odnosno 4028 dolara po toni. Talijani svoj sladoled prodaju još skuplje, za 4267 dolara po toni.

Snjeguljica prvi sladoled
U Hrvatskoj se sladoled u prvoj polovici 20. stoljeća proizvodio u privatnim slastičarnicama i kavanama, dok je industrijska proizvodnja sladoleda započela 1958. godine kada se u jednom od pogona tadašnje Zagrebačke mljekare počeo proizvoditi sladoled na štapiću, svima dobro poznata Snjeguljica. Iste godine proizvedeno je prvih 50 tona industrijskog sladoleda u Hrvatskoj, a već iduće na tržište je plasirano 2 milijuna komada sladoleda na štapiću. Pet godina kasnije količina proizvodnje se udeseterostručila i popela na tadašnjih vrtoglavih 20 milijuna sladoleda na štapiću. S povećanjem volumena proizvodnje pogon u sklopu Zagrebačke mljekare postaje premalen pa se u rujnu 1965. godine otvara nova, tehnološki znatno opremljenija tvornica koja dobiva naziv Ledo i prepoznatljivu maskotu polarnog medvjeda. U novom pogonu se počeo se proizvoditi i sladoled u čašici i kornetu.