Odredbom članka 232. Zakona o obveznim odnosima, propisan je jednogodišnji rok zastare određenih tražbina. Prema stavku 1. točka 1. navedenog članka, tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu. Prema stavku 2. zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.

U svim drugim slučajevima, odnosno u svim slučajevima kad isporuka, odnosno usluga nije obavljena za potrebe kućanstva neće se primijeniti jednogodišnji rok zastare.Ako je tražbina za odvoz smeća utvrđena odlukom nadležnog tijela, a s obzirom na to da se radi o povremenim tražbinama, one zastarijevaju u roku tri godine. Povremene tražbine su tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima (čl. 226. i 233. Zakona o obveznim odnosima).Međutim, ako se radi o odnosu utvrđenim ugovorom onda će se primijeniti članak 228. Zakona o obveznim odnosima. Prema tom članku međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklapa trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u svezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

Prema stavku 2. članak 14. Zakona o obveznim odnosima, trgovački ugovori su ugovori koje sklapaju trgovci između sebe u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u svezi s obavljanjem tih djelatnosti. Prema stavku 6. članak 26. Zakona o obveznim odnosima, u smislu toga Zakona, osobe javnog prava su osobe koje su obveznatne postupiti prema propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava.Dakle, bez obzira na to hoće li se rok zastare prosuđivati u konkretnom slučaju prema članku 228. ili članku 233. Zakona o obveznim odnosima, on će iznositi tri godine, a ni u kojem slučaju jednu godinu, jer se ne radi o usluzi odvoza smeća obavljenoj za potrebe kućanstva, nego za potrebe trgovačkog društva.

Privremeno smanjenje plaća

Mali smo poslodavac, zbog gospodarskih teškoća i nelikvidnosti nismo u mogućnosti radnicima isplaćivati plaće u punom iznosu, a ne želimo otkazivati ugovore o radu. Smijemo li privremeno smanjiti plaće radnicima, donošenjem odluke o isplati minimalne plaće dok se stanje ne popravi?

Člankom 12. Zakona o radu (u nastavku teksta: ZR) propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, a jedan od bitnih uglavaka je i plaća, odnosno "osnovna plaća, dodaci na plaću te razdoblja isplate primanja na koja radnik ima pravo" (čl. 13. st. 8. ZR-a).Imajući na umu da je ugovor o radu dvostranoobvezujući pravni akt koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana poslodavca i radnika o svim elementima radnog odnosa, tako postoji i suglasnost volja o plaći. Slijedom navedenog, odredbe ugovora o radu mogu se mijenjati samo uz suglasnost ugovornih strana (u ovom slučaju radnika i poslodavca) pa poslodavac ne bi smio jednostranom odlukom mijenjati ugovorne odredbe, a tako ni odredbe o visini ugovorene plaće.  Kada poslodavac zbog nelikvidnosti ili drugih gospodarskih razloga, kao u slučaju iz konkretnog primjera, nije u mogućnosti isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu, može radnicima predložiti smanjivanje plaće, odnosno izmjenu ugovora o radu s nižom plaćom, s tim da, pritom, mora poštovati odredbe o iznosu minimalne plaće, propisane Zakonom o minimalnoj plaći.Ne prihvati li radnik ponuđenu izmjenu, poslodavac može u skladu s člankom 115. ZR-a pokrenuti postupak otkazivanja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu s nižom plaćom, navodeći kao opravdani razlog za otkaz gospodarske razloge, s tim da je postupak otkazivanja jednak kao u svakom drugom slučaju redovitog otkaza bez krivnje radnika. Ne prihvati li radnik ponudu, prestaje mu radni odnos, uz uvjete koje propisuje ZR (otkazni rok, otpremnina). Napominjemo da prema članku 115. ZR-a ako radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza. 

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur