Predstavnici Razvojne banke Vijeća Europe (CEB) u Zagreb su došli potpisati 90 milijuna eura vrijedan kredit s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak (HBOR) za financiranje malih i srednjih tvrtki, ali i odraditi niz sastanaka u Vladi u vezi s projektima koji se tek ugovoraju.

Bit će to nadogradnja dviju kaznionica, u Zagrebu i Šibeniku, a u pred završetkom su još jedan otočni projekt te jedan iz područja zdravstva. O dvanaest godina suradnje, ulasku Hrvatske u krizom potresenu Uniju te o tome zašto je danas socijalna kohezija Europe politički prioritet razgovarali smo guvernerom CEB-a Rolfom Wenzelom.

Koja je uloga razvojnih banaka danas?
Države su suočene s problemima, tvrtke imaju sve teži pristup financiranju jer se komercijalne banke razdužuju, rezervacije se povećavaju, rast je upitan, gotovo svaki drugi mladi čovjek u Europi je nezaposlen. Mi kao razvojna banka možemo pružiti povoljnije kredite, puno bolje nego na financijskim tržištima. 

Koliko je teško malim tvrtkama doći do financiranja?
Ovisi od zemlje do zemlje, ali banke su općenito vrlo nevoljke kreditirati. Posebno one biznise koji se percipiraju kao rizičniji, kao što je SME segment. U takvoj situaciji nezaobilazna je uloga razvojnih banaka. Naša je prednost u tome što nismo nacionalna nego multilateralna razvojna banka i imamo mandat socijalne razvojne banke. Kad posuđujemo na financijskim tržištima, iza nas stoji kredibilnost 40 zemalja članica, uvjeti koje možemo ponuditi bolji su od onih koje, primjerice, HBOR može dobiti samostalnim zaduživanjem. 

Jeste li zbog krize bili suočeni s nevraćanjem zajma?
Dosad nismo izgubili ni centa, osim jednog milijuna eura posuđenog Islandu prije nekoliko godina. I dalje vodimo pravnu bitku za taj novac. 

Putem HBOR-a plasirali ste 158 milijuna eura u Hrvatsku, koliko vam je ukupna izloženost?
S hrvatskom Vladom dogovorili smo zajedničko financiranje dvaju projekata, riječ je o gradnji zatvorskih kompleksa, razgovarali smo kako dalje i vjerujem da smo našli način. Mi ćemo novac plasirati Vladi do 50 posto vrijednosti, a Vlada tek treba utvrditi hoće li ostatak financirati iz proračuna, modelom javno-privatnog partnerstva ili novcem iz strukturnih fondova.

Možete li u detalje?
Prerano je govoriti o detaljima. Jedan otočni projekt dogovaramo već neko vrijeme, uskoro ćemo završiti projekt iz područja zdravstva, kao i dva zatvorska projekta, jedan u Zagrebu i Šibeniku. Mi smo jedina financijska institucija koja ima iskustvo u tom području. Ako preuređujete ili gradite novi zatvor, to zahtijeva ispunjavanje određenih standarda da bi se izbjegla prenapučenost kako netko tko u zatvor uđe kao sitni lopov ne bi iz njega izašao kao okorjeli kriminalac. To je dio našeg mandata kao socijalne razvojne banke. Hrvatska tu nije iznimka, nedavno smo kreditirali Irsku sa 140 milijuna eura za obnovu zatvora iz 19. stoljeća. Financijski aranžman ovisi o tome što se tamo već nalazi, koja vrsta ustanove je u pitanju i za koliko ljudi. U slučaju Zagreba riječ je o nadogradnji postojeće ustanove, vjerujem da je to jedan od političkih prioriteta Vlade. Već smo dogovorili da ćemo financirati te ustanove zajednički, ali ostaje pitanje kako. Naša suradnja s HBOR-om traje od 2001. u ukupnoj vrijednosti od 250 milijuna eura, uključujući i najnoviju liniju od 90 milijuna eura.

No, s obzirom na godine suradnje, plasiranih 250 milijuna eura ne čini se puno?
Ovisi kako na to gledate. Ako promatrate infrastrukturne projekte, nije puno za jednu autocestu ili elektranu. Ali, to i nije naš posao, kad posuđujemo HBOR-u, on će novac dalje plasirati u nizu manjih tranši malim i srednjim tvrtkama. Njima možda treba nekoliko tisuća eura da otplate neki stroj, pa je u tom slučaju 90 milijuna eura velik novac. Vjerujem da postoji velika potražnja za takvim zajmovima.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Hoće li ulazak Hrvatske u EU donijeti promjene u odnosu CEB-a i evetualno uvjetima kreditiranja?
Neće. Hrvatska je članica CEB-a od 1997. i imamo dobru suradnju. Velika je to promjena za Hrvatsku, posebno zbog otvaranja strukturnih fondova, što je područje u kojem mi možemo pomoći. 

A cijena?
Mi nismo banka EU nego europska razvojna banka s nizom članica koje ni nisu Unijine članice, poput Švicarske, Norveške ili Gruzije. Uskoro ćemo imati 41 zemlju članicu nakon što članicom postane Kosovo. Hrvatskoj se ulaskom u EU više otvorila primjerice Europska investicijska banka, ali suradnja se nije promijenila s EBRD-om, kao ni s nama, koji smo puno šira institucija od europske.

S obzirom na sve probleme u krizi, hoće li se mijenjati razvojni plan CEB-a?
Ispitujemo srednjoročni plan razvoja jer se okruženje dramatično promijenilo, drukčija su i očekivanja dioničara. Mi smo multilateralna institucija i ne moramo ispunjavati nove kapitalne i likvidonosne zahtjeve, no naši dioničari bi to htjeli radi sigurnosti. To znači da ćemo morati razmisliti kako raditi u novom okruženju, ali mandat nećemo mijenjati: jačati socijalno tkanje zemalja konkretnim projektima na regionalnoj i lokalnoj razini. 

Što biste preporučili Hrvatskoj u iduće dvije godine kako bi maksimizirala koristi članstva?
Mora uslijediti implementacija usvojenih politika i rješavanje fiskalnog deficita. Bitno je zadržati kredibilnost kod stranih ulagača i financijskih institucija.

Socijalna kohezija prioritet

Što kažete na kritike da se socijalni jaz između sjevera i juga Europe toliko produbio da će ga biti gotovo nemoguće zatvoriti?

Kriza u Europi i dalje traje, nezaposlenost je vrlo visoka, gospodarstva su i dalje u recesiji. Nisam profesionalni prognostičar, niti gledam u listiće čaja, ali se slažem da danas moramo razmišljati o socijalnoj koheziji. Moramo brinuti o malim mjestima gdje su ljudi frustrirani jer nema posla, usluga poput javnog prijevoza ili škola pa napuštaju mjesta ili zemlju. Europa ima problem sa starenjem stanovništva, što znači da moramo razmišljati i o mirovinskom sustavu. Vlade moraju riješiti ta pitanja, u suprotnom će neki potražiti odgovore u Bibliji, drugi u Marxovu Kapitalu propitujući načela tržišne ekonomije, tu je važnost socijalne ekonomije i razvojnih banaka. Kriza je ukazala na probleme u bankovnom sustavu. No, Europa će uvijek izaći jača iz krize jer je potaknula vlade da više surađuju. Najbolje je imati zajedničke odluke poput načina spašavanja banaka.