Srbija bi, kada bude proradio magistralni plinovod Južni tok, mogla lako ostati bez prihoda od naplate pristojbi za prijenos plina preko njezina teritorija. Južni tok će u Srbiji biti dug 400 km, a s odvojcima prema Hrvatskoj i BiH još 200 km.

Prilikom sklapanja energetskog sporazuma s Kremljom srpska vlada je dala ruskoj strani velike ustupke samo da taj plinovod prolazi kroz Srbiju, kako bi tako osigurala bolju opskrbu tim energentom i još godišnje prihodovala oko 500 milijuna eura. Vlada je pristala prodati većinski udjel u naftnoj industriji pod povoljnim uvjetima za rusku tvrtku Gazpromnjeft, a uz to je osnovala zajedničko poduzeće za upravljanje plinovodom kroz Srbiju, dajući ruskom Gazpromu većinski udjel. Srbija je jedina od pet zemalja preko kojih će prolaziti plinovod koja je ruskoj kompaniji dala većinski udjel od 51 posto, dok Srbijagas, kao partner, ima 49 posto.Najnepovoljnije po Srbiju je to što je zajedničko poduzeće osnovano u Švicarskoj, u offshore zoni, čime je Beogradu posve uskraćena kontrola njegova poslovanja. Naime, novac od naplate pristojbi ići će u švicarski grad Zug gdje je osnovano zajedničko poduzeće.

Kompanija je u Novom Sadu registrirala tvrtku-kćer koja može bez ograničenja iznositi novac izvan Srbije. Upućeni iz takvog aranžmana vide mogućnost da u tom poslu Srbija ostane kratkih rukava. Takvu mogućnost ne isključuje ni Zorana Mihajlović, ministrica energetike, dok Dušan Bajatović, direktor Srbijagasa, koji je u ime vlade potpisao nepovoljan ugovor s Gazpromom, tvrdi kako su mali izgledi da Srbija ostane bez svog udjela u podjeli dobiti. Prema riječima Zorane Mihajlović, aranžman Srbijagasa i Gazproma može poslužiti za ispumpavanje novca iz Srbije.Ruski partner diktirao je uvjete sporazuma i stekao povoljniji status najviše zbog toga što Srbija nema novca za gradnju plinovoda. Dogovoreno je da troškove od 1,7 milijardi eura snosi Gazprom, s time da Srbija od naplate prijenosa plina otplaćuje vlastiti dio financijskih troškova gradnje plinovoda.