Europska komisija prošloga tjedna nije podržala prijedlog prema kojem bi se od 2104. u restoranima smjelo posluživati samo ulje u tvornički punjenim bočicama.

Prijedlog je naišao na zgražanje i ismijavanje, a njemački su ga mediji nazivali i najčudnijim prijedlogom još od uredbe o izgledu povrća i zakrivljenosti krastavaca. No, južni Europljani, mahom proizvođači maslinovog ulja, bili su ti kojima je bilo u interesu da taj prijedlog prođe. To su prije svega četiri najveća proizvođača maslinovog ulja: Italija, Španjolska, Grčka i Portugal, ali podupiru ga i u hrvatski uljari. "Loše je što takav prijedlog nije prošao", smatra Ivica Ljubenkov predsjednik Zajednice maslinara i uljara Hrvatske. On tvrdi da je ulje koje se nadolijeva u bočice, u većini restorana koji ga poslužuju, užeglo i loše za zdravlje, a šteti i imidžu hrvatskog ugostiteljstva. "Čim se ulje nadolijeva postoji mogućnost da je loše. Bočica bi se, kao i vino, morala otvoriti na stolu.

A za sadržaj te bočice odgovara onaj tko je potpisan na deklaraciji", kaže Ljubenkov. On tvrdi da su nadolijevanjem ulja najviše oštećeni potrošači kojima se servira svašta, ali i da se potiče sivo tržište maslinovog ulja. Osim toga, odbacuje i tvrdnje da bi, za ugostitelje, flaširano ulje bilo preskupo. "Mi punimo bočice ulja od jednog decilitra koje smo namijenili restoranima. Ta bočica košta 26 kuna, a dovoljna je za riblju večeru za četiri osobe. Ako takva večera košta 700 ili 800 kuna, to za ugostitelja nije puno. No oni bi htjeli uštedjeti četiri kune pa ulje nadolijevaju", kaže Ljubenkov. A ako se već neće uvesti zakon po kojem bi se svaka bočica trebala bacati nakon što se ulje iz nje potroši, alternativa su, kaže, bolja ispitivanja tog ulja.

"Imamo odlične zakone koji su usklađeni sa zakonima Europske unije, ali problem je kontrole. Da je ona kvalitetnija, ne bismo imali problema", dodaje Ljubenkov. No problem u Europi malo je kompliciraniji od samog prijedloga. Naime, Europa je najveći proizvođač maslinovog ulja na svijetu, a četiri najveća proizvođača zajedno proizvedu preko 97 posto europskog maslinovog ulja. Većina proizvodnje subvencionira se iz budžeta za poljoprivredu (58 milijardi eura), pa je ovakav prijedlog uveo raskol između produktivnijih sjevernih ekonomija i krizom zahvaćenih južnih gospodarstava. Stoga ne čudi ga su glavni protivnici prijedloga bili upravo kreditori dužnika – Nijemci, Nizozemci i Finci.