"Sutrašnji nepismeni neće biti ljudi koji neće znati čitati već oni koji nisu naučili kako učiti", napisao je američki pisac i futurist Alvin Toffler, poznat po raspravama o digitalnoj i korporativnoj revoluciji. U vremenu u kojem se informacije prenose trenutačno, a znanost i tehnologija rapidno razvijaju, cjeloživotno učenje postalo je profesionalni i osobni imperativ.

No, u Hrvatskoj učenje često prestaje danom izlaska iz škole ili fakulteta, a tek zanemarivi broj građana ima interesa za cjeloživotno obrazovanje.Prema anketi Eurostata, o trendovima na tržištu rada (Labor Force Survey) tek je 2,4 posto hrvatskih građana lani sudjelovalo u nekom vidu cjeloživotnog učenja u četiri tjedna prije provođenja ankete.  Na isto pitanje čak je 31,6 posto Danaca reklo 'da', kao i 29,9 posto Švicaraca te 15,8 Britanaca. Prosjek 27 članica EU je 9 posto, te brojke pokazuju da je Hrvatska po želji za novim znanjima na začelju, a od nas su gori Bugari (1,5 posto) te Rumunji (1,4 posto).

Nije stvar u novcu     
"Porazna statistika posljedica je općeg stava prema učenju i našeg mentaliteta, ali i činjenice da golem broj ljudi nema ni ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, pa ne može ni započeti usavršavanje ili prekvalifikaciju", kaže Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra. I sama Algebra za svoje potrebe provela je istraživanje koje je, za razliku od Eurostatovih četiri tjedna, vrijeme učenja produljilo na posljednjih godinu dana, pa je rezultat ispao nešto manje zastrašujući. U njoj je 29 posto ispitanih sudjelovalo nekoj edukaciji, naspram 71 posto onih koji nisu. Premda bi logična pretpostavka o glavnom razlogu nakon pet godina ekonomske krize bio manjak novca, iznenađenje: više od trećine smatra da dodatno školovanje ne pomaže u životu, a sličan broj jednostavno kaže da nema vremena ili da ima druge prioritete, dok je tek 19 posto manjak novca navelo kao razlog zašto ne sudjeluju u nekom vidu edukacije. "Sve koji sumnjanju u korisnost obrazovanja demantira statistika. Među nezaposlenima je najmanji udjel onih visokoobrazovanih. Ako netko kaže da je na burzi rada 390 IT-jevca to je samo loš spin jer se zanemaruje strukturna nezaposlenost; radi se o 0,1 posto ukupne radne snage, koji obično nađu posao u roku šest mjeseci", kaže nam Balen. Od manjeg broja građana koji su važnost cjeloživotnog učenja pretvorili iz riječi u djela, gotovo polovica je to učinila zbog potreba trenutnog posla, a trećina iz osobnih interesa ili u želji da se dodatno usavrše. Za tek za dva posto njih motivacija je bila – želja za promjenom radnog mjesta.

Prema podacima Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, u Hrvatskoj se formalni programi obrazovanja odraslih provode u 416 ustanova, dok je broj onih koje provode neverificirano znatno veći. Najviše formalnih programa provodi se na području tehnike, proizvodnje i graditeljstva, društvenih znanosti, poslovanja, prava i uslužnih djelatnosti. Kod neformalnih programa izbor je sličan, uključujući i upotrebu računala. Najtraženija su informatička zanimanja, od primjerice osposobljavanja za Photoshop i druge razvojne alate, web dizajn, web development, programne mrežne akademije Cisco, internet marketing, a u posljednje vrijeme traženo je osposobljavanje za povlačenje sredstava iz EU fondova i znanje nužno za razvoj mobilnih aplikacija. Upravo će informatička zanimanja u budućnosti biti najtraženija. Unatoč činjenici da je u Europi 26 milijuna nezaposlenih, broj digitalnih poslova godišnje se povećava za više od 100.000, no broj studenata koji završavaju informatičko obrazovanje daleko je manji od potreba. Stoga je Europska komisija pozvala poslodavce, vlade i obrazovne institucije na "veliku koaliciju za digitalne poslove" kako bi se Europa pripremila na očekivanih 900.000 novih radnih mjesta koja će, procjena je, nastati u ICT sektoru do 2015. godine. "Bude li Europi manjkalo radnika s digitalnim vještinama, naša konkurentnost kao regije bit će ugrožena. Tako ne možemo nastaviti dalje i nečinjenje nije opcija", rekla je povjerenica Europske komisije za Digitalnu agendu Neelie Kroes, najavivši kako će za podizanje svijesti diljem Starog kontinenta o potrebi za ICT radnicima utrošiti 3,5 milijuna eura.

Put do ozbiljnih kvalifikacija 
No, cjeloživotno obrazovanje ne podrazumijeva samo lepezu raznih tečajeva, od stranih jezika do grnčarije, već i stjecanje ozbiljnih kvalifikacija poput završetka (prekinutih) srednjih škola i fakulteta. Na nacionalnoj razini država je ambiciozno pokrenula projekt "Stoljeće pismenosti" za završetak osnovne škole, no programima za više obrazovanje manjka sustavna financijska podrška, pa su pojedinci prepušteni sami sebi. Na pitanje koje su edukativne potrebe i što se nudi, pokušalo je odgovoriti istraživanje portala EduCentar i MojPosao na više od 500 posloprimaca i 50 poslodavaca pod pokroviteljstvom Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Samo trećina posloprimaca smatra da je njihovo formalno obrazovanje dobra podloga za posao, a premda su poslodavci manje kritični (gotovo 40% ih je zadovoljno), vidljivo je da gube povjerenje u formalni sustav školovanja kao mjesto kvalitetne pripreme za tržište rada. Malo više od polovice dobrim je ocijenilo diplomante tehničkih fakulteta, a zanimljivo je da lošim fakultetima čak njih petina smatra one društvenih znanosti. Vrijedi primijetiti da prevagu hoće li nekoga zaposliti ili ne, za čak 75% poslodavaca donijet će podatak je li kandidat pohađao dodatnu edukaciju. Na prvom mjestu vještina na kojima bi radnici trebali poraditi su one komunikacijske i prezentacijske, zatim prodajne vještine te strani jezici.

Ispitani radnici, njih gotovo dvije trećine, najavilo je pohađanje profesionalne edukacije, što će biti njihov vlastiti trošak. Zbog krize je 39% poslodavaca i ove godine smanjilo izdvajanja za edukaciju, a prošle je godine ta brojka bila gotovo dva puta veća. Premda se edukacijske potrebe poslodavaca i radnika razlikuju, nitko ne dvoji o njenoj važnosti, zbog čega je treba gledati kao ulaganje u budućnost kompanije, ne trošak.Stručnjaci upozoravaju da je funkcija cjeloživotnog obrazovanja da radnik cijeli radni vijek bude konkurentan na tržištu. Fama o tome da edukacija ne pomaže u pronalasku radnog mjesta ili napredovanju je posljedica nepotističkog zapošljavanja u javnom sektoru. Ono što se zaboravlja jest da je takvih radnih mjesta oko 300.000, dok je u privatnom sektoru njih 1,5 milijuna gdje su znanja i vještine pregovarački aduti.U listopadu prošle godine Vlada je formirala tijelo koje je započelo s izradom strategije odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, a tu će biti obrađeno i cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih. Cilj je potaknuti podizanje stupnja obrazovanosti i poboljšanje postojećeg te stjecanje novih kompetencija. Bitno je naglasiti da će aktivnosti unutar strategije biti podloga za financiranje iz EU fondova, posebice iz Europskog socijalnog fonda.Kao posebno važan, upućeni ističu prošle godine doneseni Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru čija je namjera bila stvoriti instrument za bolje povezivanje tržišta rada i obrazovanja s ključnom funkcijom da se ocijeni ishod učenja. Primijenit će se za sve razine obrazovanja, a velika novost je što se uvodi priznanje informalnog i neformalno stečenog znanja i kvalifikacija. 

Političko nesnalaženje 
Kad je u pitanju obrazovanje odraslih, često se kritizira Hrvatski zavod za zapošljavanje s tezom da umjesto obrazovanja koje bi nezaposlenima pomoglo u dobivanju posla, tek vodi evidenciju o njihovom broju. Naši sugovornici, međutim, kažu da je problem što nema potpore politike. Uoči izbora bivša vlast "na lopate" je ubacivala nezaposlene u bilo kakve oblike edukacije samo da ih izbriše iz evidencije i ne bi li smanjila stopu nezaposlenosti, pa je trenutna Vlada edukacije zaustavila u potpunosti. Prošle godine tako je neki od programa edukacije Zavoda za zapošljavanje završilo tek 260 osoba. No, čak i uz postojanje osobne ambicije, uključivanje u cjeloživotno obrazovanje nije moguće bez osnovne pismenosti, 'pristojnog' matematičko-logičkog zaključivanja, snalaženja s računalom, kao i temeljnih poduzetničkih vještina i opće infomiranosti. "Treba raditi na promjeni paradigme o cjeloživotnom obrazovanju i vjerujem da se kroz pet godina može pokazati da ono itekako ima smisla", ističe Balen. Za to je nužno smanjiti breme javnog sektora, postaviti transparentno financiranje pojedinaca, umjesto ustanova, što će povećati kvalitetu. Na kraju, priznati neformalno stečena znanja i kvalifikacije te pojedincima i poslodavcima omogućiti društveno priznanje, poput poreznih olakšica, da se kristalizira da je ulaganja u obrazovanje itekako korisno.

Potpore za usavršavanje  

Tijekom 2013. godine, zapisala je Vlada u Ekonomskom programu koji je poslala u Bruxelles,  provodit će se mjere aktivne politike za poticanje zapošljavanja. Mjere, među ostalim, uključuju: 
– potpore za usavršavanje, koje iznose maksimalno 35% opravdanih troškova za posebno usavršavanje za male i srednje poslodavce, odnosno 25% za velike poslodavce te 70% za opće usavršavanje za male i srednje poslodavce, odnosno 60% za velike poslodavce; 
– obrazovanje nezaposlenih kojemu je cilj povećati zapošljivost te stvoriti potrebnu kvalificiranu radnu snagu i smanjiti nerazmjer ponude i potražnje na svim razinama tržišta rada (financira se 100% troškova obrazovanja u trajanju od 6 mjeseci). 

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

EU za cjeloživotno učenje 

Programi Europske komisije za cjeloživotno učenje u financijskoj perspektivi koja još traje, 2007.-2013., ukupno su imali proračun od čak 7 milijardi eura. Financirana je kroz te programe (primjerice Erasmus, za visoko obrazovanje, Leonardo da Vinci za trening i obuku, Comenius za škole) razmjena učenika, studenata i nastavnika, studijske posjete, umrežavanje… Za novu financijsku perspektivu, od 2014. do 2020., svi programi za obrazovanje, mlade, obuku i sport, ujedinjuju se u program Erasmus for All, za koji je predložen proračun od čak 17,3 milijarde eura, a na obrazovanje, obuku i mlade se odnosi 16,7 milijardi eura. Najveći dio bi trebao ići za osobnu mobilnost u učenju (65%), a potom za suradnju na inovacijama i dobroj praksi (26%).