Petar Čobanković bivši ministar u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor svjedočeći o aferi Planinska na zagrebačkom Županijskom sudu detaljno je opisao kako je tekla prodaja zgade u Planinskoj. Bivši ministar prvo je kazivao o neuspjelom pokušaju prodaje 2004. godine kad su zgradu u vlasništvu Stjepana Fiolića trebale kupiti Hrvatske šume. Kako je kazao, zeleno svjetlo za tu kupoprodaju dao je Ivo Sanader tim da je bivši premijer Čobankoviću naglasio da kupoprodaju obavi preko nekog posrednika jer ne bi bilo dobro da se dozna da vlada zgradu kupuje od saborskog zastupnika HDZ-a.

– Nisam bio zadovoljan s tim i to mi se nije sviđalo, pogotovo zato što zgrada nije imala riješene imovinsko-pravne odnose. Osim toga, Fiolić je za 60 posto zgrade u svom vlasništvu tražio 25 milijuna kuna, a ja sam mislio da je ta cijena prevelika. Pozvao sam Darka Beuka koji je bio predsjednik uprave Hrvatskih šuma i rekao mu kakav smo nalog dobili, no njemu se ta cijela priča nije sviđala. On je dao nalog pravnoj službi koja se nije složila s kupoprodajom zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i cijene, a s njihovim mišljenjem smo se složili Beuk i ja – kazao je Čobanković.

Pojasnio je zatim kako Sanader s tom odlukom nije bio zadovoljan te kako je jednom prilikom nešto kasnije zaprijetio i da će smijeniti Beuka. Čobanković je kazao da mu nije bilo jasno zašto Sanader želi smijeniti Beuka jer je bio uspješni predsjednik uprave i jer su Hrvatske šume u to vrijeme poslovale uspješno. Bivši ministar potom je opisivao svoje razočaranje nakon izbora 2007. godine jer nije bio izabran za ministra poljoprivrede već ministra regionalnog razvoja. Smatrao je to svojevrsnom degradacijom, a degradacijom je smatrao i to što je u to vrijeme sa Sanaderom komunicirao rjeđe nego ranije. Čobanković je zatim pojašnjavao kako se ponovo pojavio problem s prostorom jer je ministarstvo regionalnog razboja bilo na sedam lokacija pa je na jednoj sjednici vlade rečeno da su im troškovi najma preveliki te da ih treba smanjiti.

Stoga je Čobanković svom tajniku naložio da nađe neki adekvatni prostor, no ovaj u tome nije uspio.

– Negdje krajem 2008. ponovo mi je došao Fiolić i ponudio zgradu u Planinskoj. Kazao mi je da su sada imovinsko-pravni odnosi riješeni jer je on u međuvremenu kupio ostatak zgrade. Rekao smo mu: Štef znaš tko za to mora dati zeleno svijetlo, a on je rekao da će razgovarati sa Sanaderom. Nakon nekog vremena Sanader nas je pozvao i rekao da to riješim, ali da kupovinu obavimo preko Hypo Leasinga. Na jednom od sljedeći sastanaka došli su predstavnici Hypo Leasinga koji su tražili da im mi damo pismo namjere, a stvar se trebala riješiti tako da oni kupe zgradu u Planinskoj, a mi je nakon nekog vremena otkupimo, kazao je Čobanković.

Pojašnjavao je zatim kao je on mislio da se ta kupovina neće realizirati zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa te da je tako postupao. Sanader se, kako je kazao, raspitivao kod njega i Fiolića kakvo je stanje s Planinskom te im je kazao da nastave s tim poslom.