Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Revr-500/2008 sporno procesnopravno pitanje, je li za rješavanje predmetnog spora nadležan sud ili Stalno izbrano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (arbitraža), svodi se na pitanje je li pravno valjan ugovor o arbitraži sklopljen u obliku arbitražne klauzule u Ugovoru o radu broj … od 23. kolovoza 2006. (čl. 16.), kojom je ugovoreno da se za rješavanje svih sporova koji nastanu iz tog Ugovora ugovara nadležnost Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

U konkretnom slučaju spor koji je nastao iz citiranog Ugovora o radu jest spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad. Za ocjenu pravne valjanosti arbitražne klauzule iz čl. 16. citiranog Ugovora o radu odlučno je, je li prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj  88/01; dalje: ZA) spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad arbitrabilan. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 1. ZA, stranke mogu ugovori arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati. U smislu citirane odredbe, arbitrabilnost ne postoji ako se radi o sporu za koji je zakonom izrijekom predviđena samo sudska zaštita prava i ako se spor vodi o pravu koje je uređeno strogim propisima i kojim stranke ne mogu slobodno raspolagati.Za rješavanje spora radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu izrijekom je propisana sudska nadležnost (arg. iz čl. 115. i čl. 126. ZR), a osim toga, pitanje otkaza ugovora o radu uređeno je strogim propisima (čl. 105. – čl. 117. ZR) i "pravom na otkaz ugovora o radu" stranke ne mogu slobodno raspolagati. Proizlazi, dakle, da spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad nije arbitrabilan, te da arbitražna klauzula iz čl. 16. citiranog Ugovora o radu nije valjana. Nastavno tome, valja zaključiti da je za rješavanje predmetnog spora nadležan sud.

RH može biti osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost

Trgovački sud u Zagrebu oglasio se stvarno i mjesno nenadležnim smatrajući da se ne radi o sporu iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova, s obzirom da je ovršenik u postupku Republika Hrvatska, što znači, po mišljenju Trgovačkog suda u Zagrebu, da se ne radi o osobi koja obavlja gospodarsku djelatnost iz čl. 34. b. ZPP. Županijski sud u Zagrebu, odbija svoju nadležnost dopisom posl. br. Aovr 1/06 od 25. rujna 2007., smatrajući da se u ovom predmetu, s obzirom na narav spora, Republika Hrvatska pojavljuje kao osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost iz čega, u smislu naprijed citiranih propisa, proizlazi stvarna nadležnog Trgovačkog suda u Zagrebu za postupanje u ovom predmetu.

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Temeljem odredbe čl. 43. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01) o zahtjevu za priznanje i prijedlogu za određivanju ovrhe po pravorijeku arbitražnog suda u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu. Temeljem odredbe čl. 33. a. st. 2. toč. 2. Ovršnog zakona, trgovački sudovi dužni su određivati ovrhu stranih arbitražnih pravorijeka doneseni u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku. Prema ocjeni ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom slučaju u kojem je spor između stranaka proizašao iz ugovora sklopljenih u svezi s izgradnjom i financiranjem autoceste, Republika Hrvatska pojavljuje se kao osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost, pa je u smislu naprijed citiranih propisa za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik