Margaret Thatcher noću je spavala samo četiri sata, objavio je BBC u tematskom članku u srijedu i zapitao se koliko je moguće s tako malom količinom sna kvalitetno obavljati izuzetno naporan posao kao što je vođenje zemlje.

Dio reputacije Margaret Thatcher koja je izazivala strahopoštovanje dolazio je iz podatka koliko je malo spavala i koji je postao sastavni dio njezine mističnosti. "Spavala je četiri sata radnim danima", kazao je sir Bernard Ingham, njezin glasnogovornik iz vremena u Downing Streetu. "Nisam bio s njom vikendima pa pretpostavljam da je tada spavala nešto duže".

Minimalistička četiri sata sna ljudi u Britaniji, djelomično i zbog Margaret Thatcher, često drže mjerilom izdržljivosti i snage.

Njezin biograf John Campbell, autor knjige "Željezna Lady", kaže kako ju je rutina kasnog lijeganja i ranog ustajanja pretvorila u najbolje informiranu osobu u državi. Katkad bi suprug Dennis zbog toga izgubio živce. "Ženo, u krevet!", navodno je uzviknuo jednom.

Zbog takve navike barunice Thatcher problema je imao i njezin nasljednik John Major. "Njezina služba u Downing Streetu navikla je na premijerku koja nikad ne spava, a iza nje je došao 'pospanac' John Major sa svojih urednih osam sati sna", kazao je Campbell.

Količina sna često se smatra dijelom karaktera vođe. Kada su Napoleona pitali koliko ljudima treba sna, odgovorio je: "Šest sati muškarcu, sedam ženi, a osam budali".

Churchill je tijekom rata spavao samo četiri sata noću. Ali se često zaboravlja da je redovno drijemao popodne. A Margaret Thatcher? "Ne, ona nije", kaže Ingham.

No, je li četiri sata sna ono čemu bi obični ljudi trebali težiti? U svijetu visokog biznisa svakako nastoje tako funkcionirati. Donald Trump tvrdi da su mu dovoljna samo tri sata. Šefice Pepsija i Yahoo-a Indra Nooyi i Marissa Mayer spavaju svega četiri.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Geraint Anderson, autor knjige "City Boy", koji je 12 godina radio kao broker i burzovni analitičar poznaje taj fenomen. "U londonskom Cityju imali smo pravo macho natjecanje u kratkoći spavanja. Jedan od načina za zadobivanje poštovanja bilo je hvalisanje o tome koliko malo spavate", rekao je BBC-ju. Priznanje da vam treba više sna bio je znak slabosti, dodaje.

Margaret Thatcher, naravno, nije bila uzrok toga, ali njezino su ime šefovi često spominjali kao primjer. "Govorili su, ona s četiri sata sna uspijeva voditi zemlju, a starija je gospođa", kaže Anderson.

Kao i kod biznismena, poznati su slučajevi vojnika, često potaknutih visokim adrenalinom, koji mogu funkcionirati s malo sna. Američki general David Petraeus, primjerice, poznat je po spartanskom obrascu ponašanja, jeo je jedan obrok na dan i spavao također samo četiri sata.

Nema ispravne količine sna, kaže profesor Kevin Morgan iz istraživačkog centra za probleme spavanja sveučilišta Loughborough. Jedino je pravilo da spavate dovoljno dugo da se osjetite svježim kad ustanete.

Za jedan posto populacije, vjerojatno uključujući Thatcher, to je četiri sata noću, kaže Morgan.

No, u tu "elitu" kojoj treba tako malo sna ne možete upasti preko noći, dodaje Morgan. Margaret Thatcher takvu je naviku vjerojatno usvojila mnogo prije nego što je postala premijerkom.

Za državnika otpornost na san može biti velika prednost, naročito kada se nađe na nekom summitu koji se otegne do duboko u noć. "Ljudi oko vas kunjaju, a kada su ljudi umorni kvaliteta donošenja odluka je kompromitirana", govori Morgan.

Međutim, profesor James Horne s istog istraživačkog centra nije toliko uvjeren u "moći" Željezne Lady. Odrasli u prosjeku spavaju sedam sati, a mnogi i manje od toga, posebice ako su stariji od pedeset, kaže on. Stoga, moguće je da je barunica Thatcher bila bliže okvirima normalnog nego što je bila u onih jedan posto. "Tendencija je da se velikim ljudima često pripisuju i velike sposobnosti.. ne trebaju jesti, ne trebaju spavati.. imaju superljudske kvalitete", objašnjava.

Neki od baruničinih suradnika iz 70-ih i 80-ih godina kažu i kako je Thatcher, unatoč nespornoj čvrstoći, često djelovala umorno i iscrpljeno, zbog čega je možda donijela neke loše odluke.

Kad su u pitanju američki lideri, poznato je da je George W. Bush bio u krevetu već u 22 sata, potpuno suprotno od njegova prethodnika Billa Clintona koji je radio dokasna i spavao po pet sati.

Za umjetnike, uskraćivanje od sna često donosi kreativni zanos, ali i neuredni hedonizam. Keith Richards, gitarist Rolling Stonesa, jednom se prisilio da ostane budan punih devet dana. Ali kada je zaspao, to se dogodilo tako brzo da je pao ravno na nos. I slomio ga.