Program državnog gospodarskog oporavka japanskog premijera Shinza Abea uzrokovao je vrtoglavi rast povjerenja u toj zemlji. No koliko je za to zaslužna upravo "abenomika"?

Zanimljivo je kako pomnijim pogledom apanskih rezultata iz posljednjih desetak godina ne otkrivamo mnogo razloga za tako ustrajno loš dojam. Naime, u pogledu rasta proizvodnosti po zaposleniku, Japanu u ovom stoljeću ide poprilično dobro. Uz pad broja radno sposobnog stanovništva, prema procjenama za Japan za 2012. godinu, to jest, prije "abenomike", predviđao se godišnji rast od 3,08%. Ta je brojka puno viša od one za Sjedinjene Američke Države, u kojoj je proizvodnost po radniku prošle godine zabilježila rast od samo 0,37%, dok je u Njemačkoj pala za 0,25%.

Kako bilo, "abenomika" može pomoći isključivo oporavku ove zemlje, što je brojnim Japancima itekako jasno. Abe čini upravo ono na što brojni ekonomisti (uključujući i mene) pozivaju SAD i Europu: provodi opsežni program monetarnih, fiskalnih i strukturalnih mjera. Abe ovaj pristup uspoređuje s trima strijelama: zasebno se te strijele mogu savinuti i slomiti, ali zajedno ne.

Novi guverner japanske središnje banke Haruhiko Kuroda ima višegodišnje iskustvo rada u ministarstvu financija, nakon čega je bio na čelu Azijske banke za razvoj. Tijekom krize u istočnoj Aziji koncem 1990-ih iz prve ruke je posvjedočio koliko su pogrešna polazišta američkog ministarstva financija i MMF-a. Kako nije pupčanom vrstom vezan uz zastarjele doktrine središnjih banaka, odlučio se u potpunosti posvetiti obratu smjera japanske kronične deflacije te postavio inflacijski cilj od 2%.Deflacija osnažuje realno dužničko opterećenje (nakon prilagodbe zbog inflacije) te povećava realne kamatne stope. Usprkos manjku dokaza o važnosti malih promjena u realnim kamatnim stopama, učinak čak i blage višegodišnje deflacije na realni dug može biti itekako značajan.

Kurodino stajalište već je oslabjelo valutni tečaj jena, zbog čega su japanska dobra postala konkurentnija. To u najjednostavnijem smislu odražava međuovisnost monetarne politike: ako mjera američke Banke saveznih rezervi nazvana kvantitativno olakšanje oslabi američki dolar, opstali moraju reagirati ne bi li spriječili nepravovremenu aprecijaciju vlastitih valuta. Jednoga dana u budućnosti možda ćemo postići bolju globalnu koordinaciju monetarnih mjera, no zasad je za Japan imalo smisla reagirati, premda zakašnjelo, na zbivanja iz drugih dijelova svijeta.Monetarna politika u SAD-u bila bi učinkovitija da je više pažnje bilo posvećeno kreditnim blokadama, primjerice problemima vezanima uz refinanciranje kredita brojnih kućevlasnika, čak i po nižim kamatnim stopama, ili nepristupačnosti kreditima za mala i srednja poduzeća. Možemo se samo nadati da će se japanska monetarna politika usredotočiti na takva pitanja od ključne važnosti.

No Abe ima još dvije strijele u svojemu tobolcu mjera. Neskloni poznavatelji zbivanja koji tvrde kako se japanska politika fiskalnog poticaja u prošlosti pokazala neuspješnom te dovela do traćenja ulaganja u beskorisnu infrastrukturu čine dvije pogreške. Prvo, ovo je slučaj koji nije u skladu s dobro poznatim činjenicama: kakve bi rezultate japansko gospodarstvo ostvarilo da nema fiskalnog poticaja? S obzirom na opseg stezanja dostupnih kredita nakon financijske krize s kraja 1990-ih, nije iznenađenje što državna potrošnja nije uspjela potaknuti gospodarski rast. Situacija bi bez tih sredstava bila puno gora: ovako stopa nezaposlenosti nikada nije prešla brojku od 5,8%, a u najgorem razdoblju financijske krize iznosila je 5,5%. Drugo, svaki posjetitelj Japana trenutačno postaje svjestan prednosti infrastrukturnih ulaganja (SAD bi iz toga mogla izvući vrlo korisnu pouku).

Najveći izazovi ticat će se osmišljavanja treće strijele, onoga što Abe naziva "rastom". Tu se podrazumijevaju mjere usmjerene na restrukturiranje gospodarstva, poboljšanje produktivnosti i povećanje uključenosti određenih skupina stanovnika, osobito žena, u radnu snagu. Neki koriste i riječ "deregulacija" koja je s pravom došla na loš glas tijekom globalne financijske krize. Japan bi grdno pogriješio kada bi povukao regulaciju s područja kao što su zdravstvo, sigurnost i zaštita okoliša.

Ono što je potrebno jest ispravna regulacija. Na određenim područjima potrebna je aktivnija uključenost države želi li se osigurati učinkovitija konkurentnost. No mnoga područja na kojima su potrebne reforme, kao što su prakse prilikom zapošljavanja, zahtijevaju promjene u načinu poslovanja privatnog sektora, a ne državne regulacije. Tu Abe može samo odrediti uvjete, ali ne i ishode. Primjerice, zatražio je od privatnih tvrtki da radnicima povećaju plaće pa tako brojne tvrtke, pa će na kraju fiskalne godine u ožujku zaposlenicima isplatiti veće bonuse od uobičajenih.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

Vladina nastojanja vezana uz jačanje produktivnosti u uslužnom sektoru vjerojatno će se pokazati osobito važnima. Primjerice, Japan je sada u vrlo dobrom položaju da iskoristi sinergiju između unaprijeđenog zdravstvenog sektora i svojih proizvodnih mogućnosti za razvoj medicinske instrumentacije.

Mjere usmjerene na obitelji bi, zajedno s primjenama novih mjera u svijetu rada, mogle ojačati vjetar promjene, što bi dovelo do veće i bolje participacije žena u radnoj snazi. Iako japanski učenici i studenti postižu sjajne rezultate u usporedbi s kolegama iz svijeta, rašireno je nepoznavanje engleskog jezika, univerzalnog jezika međunarodne trgovine i znanosti, što Japan stavlja u nepovoljan položaj na svjetskom tržištu. Stoga će daljnja ulaganja u istraživanja i obrazovanje dugoročno biti iznimno isplativa.Nema razloga za sumnju da će japanska strategija pomlađivanja gospodarstva uspjeti u svakom pogledu: ova zemlja ima prednosti u obliku jakih institucija, ima dobro obrazovanu radnu snagu s izvanrednim tehničkim vještinama i istančanim osjećajem za dizajn te se nalazi u najdinamičnijoj (ili jedinoj dinamičnoj) regiji na svijetu. U njoj nema toliko nejednakosti koliko u razvijenim industrijskim zemljama (osim u Kanadi i sjevernoeuropskim zemljama), a i već je dugo posvećena očuvanju okoliša. Ukoliko opsežne mjere na koje se Abe usredotočio budu provedene kako treba, pokazat će se da je današnji rast povjerenja opravdan. I tako bi Japan postao jedna od rijetkih zraka sunca na tmurnom nebu razvijenih zemalja.

Copyright: Project Syndicate, 2013.


www.project-syndicate.org