Zašto je 21. stoljeće uopće pokrenuto? Tko su bili pravi vlasnici tih dnevnih novina, odnosno tvrtke „Miran dan“ d.o.o. koja je bila izdavač? Kako to da se redakcija 21. stoljeća uselila u prostor netom ugašenog Vjesnika? Zašto je  u prvim danima s mjesta izvršnog urednika smijenjen Denis Kuljiš, a potom i glavna urednica Nada Mirković? Zašto se onima koji su radili novine nisu isplaćivali honorari i plaće? Koliko je novca vlasnik ostao dužan zaposlenicima? Zašto slijede tužbe? 

Ovo su samo neka od pitanja na koje su pokretači dnevnih novina 21. stoljeće odlučili odgovoriti na press konferenciji u Novinarskom domu koja je počela u 19 sati.

Na tribini su među ostalima bili prisutni Nada Mirković, prva glavna urednica 21. stoljeća, Denis Kuljiš, prvi izvršni urednik, Borna Keserović, drugi glavni urednik, Saša Vejnović, urednik i novinar te Miroslav Edvin Habek, novinar 21. stoljeća. „Prenesite moju ispriku, zbog zdravstvenih razloga nisam u mogućnosti biti tu“, odmah prije početka pročitan je e-mail u kojem se pokretač 21. stoljeća, odnosno direktor i vlasnik tvrtke „Miran dan“ Marjan Jurleka, ispričao zbog nedolaska na tribinu.

Odmah poslije toga pročitan je i e-mail Aljoše Roksandića, čelnog čovjeka Digitela. "Od samo početka bio sam uz Jurleku, Kuljiša i njegovu suprugu ali niti ja niti Digitel nismo bili vlasnici“, kaže Roksandić i dodaje da pomagao i oko kredita i bio partner u 21. stoljeću ali nikako nije bio vlasnik. "Miran dan je valjda krepana mačka, a iz Digitela bi se nešto moglo i izvući. Istovremeno se šuti o tiskari koja je 21. stoljeću uzela veliki dio… Na medijski reket ne pristajem, a ostalo ću rješavati na sudu", zaključio je Roksandić.

Šteta cijeloj profesiji

Nakon pročitanih e-mailova, publici se obratio Denis Kuljiš, rekavši kako raspravu treba usmjeriti prema rješavanju pitanja nenaplaćenih potraživanja radnika od tvrtke Miran dan koji je službeni vlasnik 21. stoljeća. "Ne samo što kao zaposlenici nismo dobili novce nego smo i pokradeni", govori Kuljiš spominjući kako je on primjerice dobio neki mobitel za koji je morao platiti 800 kuna, a sada ga zbog duga 'naganja' Vip.

„Prevareni su i ljudi i koji su sudjelovali u nagradnoj igri. To je krivično djelo ako nemate fond za nagradnu igru“, govori Kuljiš. "Odgovorni su i ljudi koji su nanijeli veliku štetu ovoj cijeloj profesiji. Šalju se stalno lažna obećanja, i lažna priopćenja u javnost. Digla se velika buka oko toga da je Vjesnikova tiskara nešto skrivila, oni su nam samo pomogli, a naplatili su se samo  manjim dijelom. Tiskara je doista blokirala račun Mirnom danu, a kasnije deblokirala očekujući da će se tvrtka oporaviti", brani Kuljiš tiskaru i napada Jurleku.

Prebacio se i na temu stvarnog vlasništva. Kaže kako su on i Nada Mirković s Aljošom Roksandićem, razgovarali kao s privatnim investitorom, a ne kao predstavnicima Digitela. „Mi smo onda s njima htjeli napraviti poseban ugovor. Naš je udio u vlasništvu  trebao biti jedan i pol posto godišnje i to u sljedećih pet godina.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Kome je ta novina trebala? Pitala je moderatorica. „To je i nama misterij. Ako se nije smjelo napadati Bandića, Milanovića ili koga već, onda se pitamo zašto su nas i pozvali? Denis je bio ekspert za te teme, a ispostavilo se da oni od nas očekuju sasvim nešto drugo“, odgovorila je Nada Mirković.

Dva 'balkanska' sindroma

Svoju stranu priče, rekao je i Borna Keserović, drugi glavni urednik 21. stoljeća koji je doveden peti dan nakon pokretanja novina. "Neću više nikada u životu raditi s ekipom iz Digetela, a isto to vrijedi i za Jurleku. Zašto sam ja pozvan? Zato što se ocijenilo da su novine propale.  Ja sam došao taj peti dan, a sljedeći  tjedan  sam preporučio ljudima iz Digitela, koji su tada već preuzeli kreativu lista, da je to sve upropašteno. Oni se nisu složili s time. Htjeli su da se to pretvori u jednu opću novinu. Mi smo to napravili, ali nije bilo izlaza. Na primjeru 21. stoljeća se ocrtavaju dva sindroma koja su tipično balkanska. Jedan je – 'lako ćemo', što se odnosi na pripremu cijelog projekta. Naime, novina je bila šlampavo pripremljena i nedovoljno dobro uređena, ali to je samo moje mišljenje, još se može raspravljati. Drugi sindrom je – 'nećeš razbojniče' što ocrtava tipičan jaz ljudi koji se trude da nešto ne uspije. Mi smo kasnije imali dobre rezultate, ali se stvarno ta cijena novine povećala, zbog tiskare te nismo mogli uspjeti."

Saša Vejnović  ispričao je kako je to izgledalo s novinarske strane. „Danas je situacija takva da se može za šaku kuna kupiti renomirana novinarska imena. Nismo imali kompjutere, to je bilo nešto unajmljeno od stare redakcije Vjesnika. Nismo imali automobil. Jedan unajmljeni od renta a cara, što se rješavalo kompenzacijom. Mobitele smo kupovali sami, a redakcija je trebala plaćati račune, a ni to nisu na kraju. Meni je fascinantno kako je jedna cijela redakcija pokrenuta bez love. Nije da pokrećeš tvornicu čavala, negdje iza brda, nego novine“

Objašnjava kako je u nekoliko mjeseci smo vidio sve faze izdavaštva. „Digli smo se, propali, ponovno pokrenuli i redizajnirali novine. Nama plaće nisu došle, prevareni su čitatelji s tim nagradnim igrama, prevareni su svi.  Nama su čak i plaće uspjeli smanjiti za 25 %, doduše samo na papiru jer plaće nismo ni vidjeli“, smije se Vejnović.

Iz publike se moglo čuti i kako Digitel 'sjedi' na računu Mirnog dana s potraživanjima u iznosu 5,2 milijuna kuna te kako 21. stoljeće nakon dva dana izlaženja nije više moglo ni u jednom trenutku dostići brojku od 30.000 prodanih primjeraka iako su novine sadržavale nagradne igre.