Tijelo prepoznaje hranjive tvari i kalorije, ali potpuno zadovoljstvo proizlazi iz cjelokupnog iskustva konzumacije koje uključuje okus, miris i teksturu hrane.

Prilikom svakog unosa hrane, količina pojedenog, trajanje obroka i zadovoljstvo koje proizlazi iz toga, ovise o više faktora. Dvije studije koje je proveo Nestlé istraživački centar pokazuju da različite namirnice mogu utjecati na prehrambene navike, primjerice, veličine zalogaja i vremena potrebnog da se zalogaj prožvače, te kako to, u konačnici, može utjecati na osjećaj sitosti i unosa hrane. Prva od studija testirala je karakteristike procesuiranja 35 začinjenih namirnica koje najčešće čine naše obroke. Rezultati su pokazali da prosječan broj žvakanja pojedinih namirnica varira od 27 za pire krumpir do čak 488 za čips (tortilje). Znanstvenike je to navelo na zaključak da ljudi koji konzumiraju tvrđu hranu koja pri tome nije narezana na manje komadiće, jedu sporije i osjećaju se sitijima. Stoga su u drugoj studiji tražili odgovor na pitanje može li hrana koja zahtijeva više žvakanja i koja dulje ostaje u našim ustima pružati dulji osjećaj sitosti i time smanjiti novi unos energije.

Stoga su obrok spravljen od mrkve, krumpira, odreska mesa i umaka začinili s manje, odnosno, više začina i poslužili ga grupama volontera koji su ga morali konzumirati do osjećaja potpune sitosti. Zaključili su da su oni koji su jeli cjelovito povrće i odrezak mesa, pojeli deset posto manje od onih koji su jeli kašasto povrće i odrezak narezan na komadiće. Razlika u začinjenosti hrane bila je očita samo kod kašastog jela koje se i više konzumiralo. Naposljetku, oni koji su jeli mekši (kašasti) obrok, pojeli su ga 20 posto brže od onih koji su jeli tvrđi i pritom nenarezani obrok. "Naš krajnji cilj je pomoći potrošačima da kontroliraju unos energije. Saznanjima stečenim iz ove studije, možemo stvoriti kvalitetne obroke nakon kojih će konzumenti osjećati veću sitost, a pritom unijeti manje kalorija", zaključio je dr. Ciarán Forde, Nestléov voditelj istraživanja.