Model javno-privatnog partnerstva pogodan je za velike infrastrukturne projekte poput Pelješkog mosta.

U području mostova svijet je pun JPP projekata, a rizici povezani s gradnjom i održavanjem poznati su građevinarima. Moguće je da Europska komisija zauzme stav da se Pelješki most financira 80 posto iz strukturnih fondova EU, a Ministarstvo financija odluči da se dio izfinancira pomoću JPP-a. Izjavio je Damir Juričić, ravnatelj Agencije za JPP, domaćin okruglog stola "Kontroverze i razotkrivanje JPP-a" . Kad je riječ o energetici Juričić je istaknuo da je taj model pogodan za projekte vezane uz prijenos električne energije te rekonstrukciju dalekovoda, ali ne i za proizvodnju električne energije. Problem je kod tog modela što u Hrvatskoj prevladava negativna percepcija koja JPP pogrešno poistovijećuje s privatizacijom ili vlasničkim udruživanjem poput onog u Sunčanom Hvaru. Juričić dodavši da taj model potiče i EK jer povećava efikasnost korištenja EU fondova, a da se ne povećava javni dug.

Procedura za JPP projekte je složena. Svaku izmjenu ugovora mora odobriti Ministarstvo financija jer se ne smije narušiti pozicija javnog partnera. Da to nije nebitno potvrđuje i podatak iz Velike Britanije gdje je 33 posto JPP projekata izloženo kasnijim izmjenama i dopunama ugovora. U registru JPP projekata Agencije postoji 13 projekata vrijednih 149 milijuna eura za koje javni partneri godišnje plaćaju 60 milijuna kuna. Čisti efekat od uštede je 4,5 milijuna kuna godišnje na rok 25 godina. Međutim, najveći JPP projekt u Hrvatskoj je neuspješan, a to je sportsko-poslovni centar Lora u Splitu koji je 'težak' 67 milijuna eura i u okviru kojeg je izgrađena arena Spaladium. Privatni partner nije postupio u skladu s ugovorom i osigurao izvore finaciranja pa su stekli uvjeti za raskid ugovora, kazao je Juričić. Za razliku od Hrvatske Litva ima pet JPP projekata i svi su uspješni.