Ni gotovo jedanaest godina nakon donošenja Zakona o privatizaciji Ine još nije provedena rezervacija dionica za bivše vlasnike, propisana člankom 4. Štoviše, na jednom mjestu državna administracija nema informaciju o tome koliko je dosad zahtjeva bivših vlasnika i njihovih nasljednika predano za obeštećenje za oduzete tvrtke i imovinu na kojima je razvijena Ina.

Nema ni grubih procjena o kolikoj vrijednosti je riječ te koliko bi dionica trebalo staviti pod rezervaciju. Sve to je razlog zašto Vlada umjesto odgovora zastupnici laburista Nansi Tireli još ne može službeno odgovoriti na pitanje o ispunjenju tih obveza.U vrijeme donošenja Zakona o privatizaciji Ine spominjalo se i do sto potencijalnih slučajeva koji će se riješiti tom odredbom. No, javno su poznata tek tri veća zahtjeva: obitelji Sopianac, kojoj je oduzeta rafinerija Olex u Svetoj Klari pokraj Zagreba, Mayerima, koji su bili vlasnici Jugoslavenskog Shella, današnje sisačke rafinerije, te obitelji Ivanović, u čijem je vlasništvu bila rafinerija Ipoil u Osijeku. Nasljednici tih obitelji još su 2001. bivšeg premijera Ivicu Račana javno pozvali na pregovore o potvratu konfiscirane imovine, no još nisu postigli nikakav pomak u ostvarenju svojih prava.

Obraćali su se svim vladama, no zaključuju da nesklonost rješavanju njihovih slučajeva nije povezana s političkim opcijama. Jednostavno, svaka od vladajućih opcija želi u Ini za državu zadržati što veći udjel i osigurati jaču poziciju u odnosima sa strateškim partnerom Molom, koji drži 49,08 posto, prema državnih 44,84 posto dionica Ine.Nasljednici tako i dalje vode upravne sporove za svoja prava, a iz dokumentacije koju nam je predočio Marko Ivanović, u njegovu su slučaju od 1997. održana tek tri ročišta, a Općinski sud u Osijeku donio je i privremenu mjeru zabrane raspolaganja imovinom Ine koja je predmet zahtjeva za naknadu. Nikada se, dodaje, nije ni ponudila mogućnost dogovora o oblicima naknade konfiscirane imovine.

U Ministarstvu pravosuđa pozivaju se na činjenicu da su tužbe još u prvostupanjskom upravnom postupku, pa o slučajevima ne mogu iznositi detalje. Neslužbeno u Vladi doznajemo da se ti slučajevi ne mogu riješiti dionicama Ine, jer je Ina regulirana posebnim zakonom o privatizaciji, a na njega se ne odnosi Zakon o nakandi za imovinu oduzetu za jugokomunističke vladavine, kojom se ta pitanja inače rješavaju."To samo potvrđuje izostanak političke volje da se slučaj riješi", zaključuje Ivanović, a slično razmišlja i Ljubomir Mayer. Kao nasljednik, ali i bivši Inin zaposlenik, sa žaljenjem gleda u što se danas pretvara ono što su generacije stvarale, a obeštećenje za oduzetu rafineriju, najavljuje, potražit će na Europskom sudu u Strasbourgu.

Novi državni naftaš

U Ini ne očekuju negativne efekte

Putem Zakona o ugljikovodicima, koji će uskoro u proceduru, Vlada priprema osnivanje državne tvrtke za brigu o gospodarenju naftnim i plinskim bogatstvima. Kompanija bi obavljala nadzor nad koncesionarima za eksploataciju ugljikovodika, no mogla bi i sudjelovati u projektima, kao partner koncesionarima po principu "ugovora o podjeli", kakve Ina ima za Sj. Jadran. U Ini, koja je sad glavni koncesionar, ne očekuju negativne efekte te odluke.