Srbija se u potrazi za novcem koji želi investirati u cestovnu i željezničku infrastrukturu okrenula Rusiji, Kini, Azerbejdžanu i bogatim arapskim zemljama, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, nakon što se srpska vlada uvjerila kako su zapadni izvori presušili, barem kada je riječ o ulaganju u tu zemlju. Na takvu vladinu politiku neočekivano je reagirao Mauro Moretti, direktor Željeznica Italije s upozorenjem kako će Srbija snositi posljedice, zato što se odlučila da joj željezničku infrastrukturu grade kineske kompanije.

Afrička iskustva
Moretti je kao argument naveo primjere više afričkih zemalja u kojima su kineske kompanije gradile pruge, a gdje se pokazalo kako kvaliteta radova nije bila zadovoljavajuća. Na njegove primjedbe odgovorio je Milutin Mrkonjić, ministar infrastrukture tvrdnjom kako ne sumnja u kvalitetu kineskih kompanija i njihov rad. Mrkonjić navodi kako dvogodišnja gradnja mosta preko Dunava kod Zemuna pokazuje da se angažirana kineska kompanija pokazala kvalitetnim izvođačem, kao i da je kineska željeznica na visokoj razini glede kvalitete prometa i brzine vlakova.

Rado bi na dvije stolice
Mrkonjić smatra kako Srbija nema vremena čekati da joj novac za željezničku infrastrukturu dođe sa Zapada, jer on pristiže sporo (i)li  nikako, a uz to investicije iz EU ovise o budućim razgovorima Srbije s Međunarodnim monetarnim fondom. Mrkonjić je istodobno poručio kako su vrata talijanskim kompanijama na srpskom građevinskom i infrastrukturnom tržištu otvorena, ali da se na njegov dogovor s Morettijem čeka više od četiri godine.Mlađan Dinkić, ministar gospodarstva i financija je izjavio kako će ključne investicije doći s Istoka s obzirom da je EU u krizi, što pokazuje da nema dovoljno kapitala ni unutar eurozone, uz napomenu kako Srbija ne želi ovisiti samo o jednoj strani, iako joj je primarno tržište EU. S druge pak strane kineska vlada je pod povoljnim financijskim uvjetima s kamatom od tri posto, odobrila investiranje deset milijardi eura u zemlje jugoistočne Europe. Zasad se najveći dio, više od milijardu eura, investira u Srbiju s naznakama  da bi taj iznos u najmanju ruku mogao biti utrostručen, jer je u željezničku infrastrukturu potrebno uložiti oko pet milijardi eura. Osim toga kineske tvrtke se kandidiraju i za ulaganje u energetski sustav. Kineski kapital angažiran je i u gradnji cestovne infrastrukture. Kineske kompanije sudjelovat će u gradnji na Koridoru 11, kao i na gradnji dvije autoceste, koje će na istoku i na zapadu zemlje povezivati koridore 10 i 11. Milan Bačević, ministar prostornog planiranja, je uoči puta u Kinu izjavio kako će mu glavni cilj biti zainteresirati kineske kompanije za investiranje i sudjelovanje u izvođenju radova na gradnji kanala Dunav-Morava-Vardar-Solun, koji će, prema njegovoj ocjeni, izmijeniti geopolitički i geostrateški položaj Europe.

Potraga za kapitalom

Ulaganja iz Rusije i UAE

Osim Kine, Srbija se u potrazi za novcem okreće i prema Moskvi. Prije 10-ak dana Kremlj je odobrio 800 milijuna dolara kredita za gradnju željezničke infrastrukture. Uskoro bi trebala početi gradnja plinovoda Južni tok kroz Srbiju, a najveći dio sredstava, od ukupno 1,7 milijardu eura, koliko će stajati ukupni radovi, doći će iz Rusije preko Gazproma, koji u toj investiciji sudjeluje sa Srbijagasom. Srpska vlada je pred potpisivanjem ugovora s UAE o ulaganju u poljoprivredu. Predugovorom je predviđeno ustupanje 80 posto vlasništva u sedam poljoprivrednih kombinata za 100 milijuna eura, a još sto milijuna trebalo bi biti uloženo u sustav navodnjavanja. U povodu aranžmana s UAE nastao je žestok sukob između republičke i pokrajinske vlade oko prodaje kombinata. U Novom Sadu tvrde kako je sporazum s Al dahrom, kompanijom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata protuzakonit, što u srpskom Ministarstvu poljoprivrede odbacuju.