Najviše ljudi starijih od 90 godina živi u Varaždinskoj županiji, govore podaci iz popisa stanovništva koji je Državni zavod za statistiku proveo 2011. godine. Na drugome mjestu ljestvice dugovječnih su Zagorci, slijede Podravci, a na dnu su Međimurci.

O tome što sve utječe na regionalne razlike u pogledu dugovječnosti mogu raspredati ekonomisti, sociolozi, liječnici i drugi stručnjaci, a mi smo za recept upitali Katu Trčak iz Selnice u općini Marija Bistrica, koja je lani u ljeto proslavila – stoti rođendan. Najviše snage u životu davala mi je molitva. Svaki se dan molim Bogu, da to ne radim, ne bi me više bilo na životu. Molim za najbliže, ali i za one koji su sami i nemaju nikog svoga – kaže baka Kata.

Čitavo stoljeće koje je proživjela sada joj se čini kao jedan dan života. – Ne mogu vjerovati da sam toliko doživjela. Lako je doživjeti, no trebalo je to proživjeti, godine muke i siromaštva – pojadala se.
Veli kako joj, kad kaže da je mladima danas lakše nego za njezine mladosti, ljudi vele: – Kaj ti znaš, kaj pripovedaš!.

– A znam kako mi je bilo u životu. Da bismo imali kruha, nosila sam vreće s kukuruzom u mlin. Da bismo imali čistu odjeću, prala sam je u potoku, i onda kad je snijeg padao kao ovih dana, i kad je bila kiša i zima. Danas veš opere mašina, a kruh se kupi u dućanu. Mladima je lakše, a ipak su svi nezadovoljni – upozorava 100-godišnjakinja. I u poznoj dobi odlično se drži. Majka četvero djece, baka šestero unučadi i prabaka s 12 praunuka, Kata nakon smrti supruga Janka živi s kćerkom Barbarom, unukom Ivicom i njegovom suprugom Anitom te praunukom, peromjesečnim Markom. Osim teškog hodanja, zbog čega se služi hodalicom, većih zdravstvenih problema nema.

– Sama se oblačim, koliko god mi za to trebalo vremena, sama se obuvam, sama pojedem. Neću nikome biti na teret, nisam cmindrava niti izbirljiva. Dok sam bila mlada, jako sam se mučila i puno radila. Muž mi je radio u rudniku 30 godina, osam mjeseci i 40 dana. Na meni je bilo cijelo gospodarstvo, djeca, kravice, svinje, kokoši, trsje, njiva… Ne bih nikome poželjela da se tako muči. Imali smo manje, ali smo zdravije živjeli. Bilo je teško, ali bilo je i veselja. Moji unuci i praunuci su mi danas najveća radost, a mislim da su i oni na mene ponosni – sa smješkom govori baka Kata, koja si voli pogledati televiziju, posebno emisije sa zagorskom glazbom, a najveći joj je gušt zibanje petogodišnjeg praunuka Marka u njegovim kolicima, čemu se i on jako veseli.

Njezina 71-godišnja kći Barbara kaže da ne može opisati sreću zbog toga što je njezina majka toliko poživjela i što je zdravlje dobro služi. Obje se slažu u istome – iako su ljudi prije imali manje, bili su zadovoljniji i bilo im je ljepše i bolje. Bilo je lijepo biti mlad.

Prema podacima DZZS-a, godine 2011. u Varaždinskoj je županiji živjelo 487 ljudi starijih od 90 godina, u Zagorsko-krapinskoj 361 osoba, u Koprivničko-križevačkoj 311 osoba, a u Međimurskoj 278 ljudi koji su zašli u deveto desetljeće života. Varaždinci prednjače i u broju dugovječnih žitelja na broj stanovnika. U toj županiji na svakog 361 stanovnika dolazi jedan stariji od 90 godina, kod Zagoraca na svakih 368 stanovnika, kod Podravaca na svaka 372 stanovnika, a kod Međimuraca tek na svakih 409 stanovnika. S druge strane, u Međimurskoj županiji najviše je stogodišnjaka i starijih – sedam. U Varaždinskoj i Krapisnko-zagorskoj ih je županiji po četvero, a u Koprivničko-križevačkoj troje. Najstariji su žitelji u našoj regiji dvoje 103-godišnjaka. Očekivano, svugdje je mnogo više dugovječnih žena, nego muškaraca. Primjerice, od 487 ljudi starijih od 90 godina u Varaždinskoj županiji, čak ih je 393 nježnijega spola.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’