Indijsko gospodarstvo ponovno doživljava zamah. Nakon što je nekoliko godina bilježilo razočaravajući učinak, vlasti su krenule u provedbu mjera za povećanje godišnje stope rasta, koja bi se približila devet posto, koliko je Indija bilježila od 2004. do 2008. godine.

To neće biti lako. Indija ima puno nedostataka i manjka joj mnogo toga što je potrebno za održanje brzog rasta. Iako ima izvanredna sveučilišta i tehnološke institute, sustav primarnog obrazovanja očajno je loš. Kastinski sustav i zakoni o radu ograničavaju razvoj učinkovita tržišta rada. Politika kvota za niže kaste i pripadnike određenih zaštićenih plemena utječe na obrazovne ustanove te zapošljavanje u državnoj službi, pa čak i privatnim tvrtkama. Populistička politika zbog kojih stotine milijuna ljudi sa sela dobivaju ograničena sredstva koja ih potiču da se maknu s tržišta rada povećavaju cijenu rada i  smanjuju konkurentnost u međunarodnim okvirima. Istina je da birokratska pravila nisu ni izbliza ograničavajuća kao što su bila prije 1991., no poslovne aktivnosti i dalje sputavaju brojna ograničenja i frustrirajuće spor pravni sustav koji, zajedno sa složenim sustavom subvencioniranih cijena, potiče širenje korupcije na svakoj razini vlade. Štoviše, infrastruktura u Indiji nije prikladna za razvoj moderna gospodarstva. Kako struje ima premalo, redukcije su česte. Luke su neučinkovite, ceste su zakrčene, a promet zapanjujuće kaotičan. Iako Indija mora hitno reformirati porezni sustav, politiku potrošnje i regulativne mjere, političke je promjene teško provesti u višestranačkoj saveznoj demokraciji čijih 1,2 milijarde stanovnika živi na golemom potkontinentu. Sada je vlada sastavljena od krhke višestranačke koalicije. Kongresna stranka predvodi vladu, no nema većinu u obama domovima parlamenta.

Unutarkoalicijski sukobi i izbori koji bi se trebali održati 2014. godine dodatno kompliciraju želju za reformom zakonodavstva. Unatoč svemu, indijsko je gospodarstvo nekoliko godina bilježilo rekordan rast od otprilike devet posto, a čak i sad raste oko šest posto godišnje te među velikim gospodarstvima zaostaje samo za Kinom i Indonezijom. Ključ za gospodarski uspjeh Indije jest velik broj tehnički obrazovanih poduzetnika koji stvaraju nove tvrtke te grade suvremeni srednji sloj. Visoka stopa privatne štednje te snažan dotok kapitala iz inozemstva podržavaju ulaganja u tvornice i opremu. Indijske savezne države uvelike utječu na oblikovanje svoje politike te se često natječu za privlačenje novih tvrtki i ostvarenje brza gospodarskog rasta. Glavni sastojak koji je potreban za brži održivi rast jest povećanje ulaganja. Smanjenjem proračunskog deficita, što će se ostvariti ograničavanjem potrošnje vlade i borbom protiv neplaćanja poreza, povećat će se ukupna domaća štednja raspoloživa za ulaganja. Kad bi izravne strane ulagače uvjerili da je Indija pouzdano odredište, povećao bi se dotok dugoročnih sredstava. Srećom, zbog nedavne prijetnje da bi se kreditni rejting Indije mogao smanjiti, zbog čega bi teško financirali deficit na tekućem računu, došlo je do promjena u vladi i političkih promjena. Ključna je promjena bilo imenovanje novog ministra financija Palaniappana Chidambarama, a činjenica da su baš njega odabrali premijer Manmohan Singh i predsjednica Kongresne stranke Sonia Gandhi šalje pozitivnu poruku indijskoj poslovnoj zajednici i financijskim tržištima.

Ulažu u infrastrukturu
Chidambaram je pravnik koji se obrazovao na Harvardu, a financijski je resor već dvaput vodio; posvećen je povećanju rasta i promicanju tržišnih politika. Zna što treba učiniti, a na to će natjerati i svoje političke kolege. Jedan znak napretka jest i to što će novi vladin odbor kojim predsjeda Singh revidirati velike privatne projekte ulaganja koji su zapeli zbog regulatornih problema ili drugih pravnih prepreka. Jako je bitno riješiti taj zastoj, što zbog samih projekata, što zbog poruke koju time šalju domaćim i stranim ulagačima. Indija je nedavno dopustila stranim maloprodajnim lancima kao što je Wal-Mart da uđu na tržište, što je ohrabrujući znak promjene stava koji nije važan samo za tvrtke koje će doći u Indiju. Usto, zakonodavstvo će uskoro stvoriti priliku za širenje stranog vlasništva u financijskom sektoru. Na fiskalnoj fronti pomak od složenog sustava neizravnog oporezivanja na razini saveznih država prema državnom porezu na dobra i usluge (tip poreza na dodanu vrijednost) povećat će učinkovitost i prihode. Smanjenje subvencija na dizelsko gorivo bio je politički zahtjevan potez, ali njime će se smanjiti fiskalni deficit te pretjerano korištenje dizelskih proizvoda. Vladina ulaganja u infrastrukturu, bilo samostalna ili u partnerstvu s privatnim tvrtkama, također će izravno pogodovati rastu te privući veći dotok stranih ulaganja.

Veća srednja klasa
Na kraju, hvalevrijedan plan prema kojemu će se svaki odrasli Indijac uključiti u program prepoznavanja otiska prsta umjesto korištenja debitnim bankovnim karticama omogućit će učinkovitiju distribuciju sredstava siromašnim stanovnicima sela i gradova. U program je već uključeno više od tristo milijuna Indijaca. Sve su to sastavnice golema pothvata, kojemu prijete nebrojene gospodarske i političke prepreke. No, siguran sam da je Indija ponovno u uzletu: milijuni građana u sljedećih će se nekoliko godina izvući iz siromaštva, a sve prosperitetnija indijska srednja klasa još će se širiti.

Autorska prava: Project Syndicate