Teško je reći koji su "subverzivni" istupi policiju doveli na vrata Rena Jinyaa nakon što ih je lani objavio na svojem mikroblogu, iako se "živjela demokracija" i "smrt diktaturi" nekako ističu. Nakraju je ovaj dvadesetpetogodišnji diplomac iz Chongqinga, metropole jugozapadne Kine, bez suđenja završio u radnom logoru jer su istražitelji u njegovu ormaru pronašli majicu s natpisom "Sloboda ili smrt".

Ren je jedan od desetaka tisuća Kineza koji su lani završili u državnom sustavu "prekvalifikacija putem rada", staljinističkom mehanizmu kaznenih kolonija u kojemu džepari, bukači, pripadnici podzemne kršćanske crkve i drugi narušitelji društva naporno rade u groznim uvjetima bez suđenja i to do četiri godine. S obzirom na to da se u njemu trenutno nalazi 190.000 zatvorenika, riječ je o jednom od najvećih sustava prisiljenog rada na svijetu. No tom se sustavu rada poznatome po kratici "laojiao" sve više opiru mnogi u Komunističkoj partiji i izvan nje. Kritičari kažu da je smjena vlasti, koja je nastupila u studenome nakon deset godina, a u njoj je smijenjen i čelni čovjek golemog unutrašnjeg sigurnosnog aparata, stvorila prostor za pravosudne i zakonodavne reforme. "Vrijeme je da srušimo ovaj neustavan i zlostavljački sustav koji krši temeljna ljudska prava, potiče nestabilnost i narušava ugled vlade", kaže Hu Xingdou, profesor na Institutu za tehnologiju u Pekingu, koji često istupa protiv sustava koji je Mao Cetung stvorio tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća kako bi ugušio djelovanje klasnih neprijatelja i kontrarevolucionara. Peticija kineske udruge odvjetnika na internetu je prikupila tisuće potpisa, pravni stručnjaci održavaju seminare na kojima pozivaju na borbu protiv sustava, a gotovo svakog dana državni mediji izvještavaju o nesretnim građanima koji su žrtve nasumične pravde.

Očito potaknuti bujicom vijesti o njegovu slučaju, dužnosnici Chongqinga skratili su Renovu dvogodišnju kaznu i oslobodili ga. "Bilo je to depresivno, grozno iskustvo", kaže Ren. Ima mnoštvo drugih primjera. Migrant iz Mongolije završio je u logoru nakon svađe s dužnosnikom u restoranu, a jedna majka iz provincije Hunan dobila je osamnaestomjesečnu kaznu nakon što se požalila na to što su muškarci koji silovali njezinu jedanaestogodišnju kćer i prisilili je na prostituciju dobili preblagu kaznu. Novi predsjednik Kine Xi Jinping još se uvijek nije oglasio o tom pitanju, no borci za reforme vide nadu u nedavno održanome govoru, tijekom kojega je istaknuo prava na otvoreno suđenje i zabranu nezakonitog zatvaranja kao ustavna prava koja se često krše. "Moramo uspostaviti mehanizme za obuzdavanje i nadzor moći", rekao je Xi. Ministarstvo javne sigurnosti ima interesa za očuvanje postojećeg stanja. Sustav je, naime, zlatni rudnik za lokalne vlasti, koje zarađuju na robi koju proizvode zatvorenici. Dužnosnici također rado primaju mito za smanjenje kazne, a obitelji im plaćaju i da se njihov član obitelji pravilno hrani u zatvoru.

Oni koji su iskusili jedan od 350 radnih logora spominju nejestivu hranu, prenakrcane ćelije i brutalno kažnjavanje. Šezdesetogodišnja Liu Jie, bivša direktorica iz provincije Heilongjiang, dvije je godine provela u logoru zbog "remećenja društvenog poretka", to jest zbog pisma u kojemu je zatražila političke i pravosudne reforme. Opisuje kako su zatvorenici provodili volju čuvara u zamjenu za smanjenje kazne. U jednom je napadu ostala bez nekoliko zuba i privremeno je oslijepila na jedno oko. Kad se požalila da joj se vrti u glavi od boje za izradu papirnatih lanterni, tjedan dana provela je svezana za stolac.Izvještaj koji su 2009. godine objavili Borci za ljudska prava u Kini upućuje na "rasadnik nepravde", u kojemu zatvorenici po 20 sati dnevno proizvode štapiće za jelo, kartonske kutije i torbice. Borci za ljudska prava kažu da bi reformom sustava žrtve dobile pravo na odvjetnika i pravo na žalbu. No mnogi se boje da će vodstvo stranke pristati tek na blage izmjene. Među probnim balonima našlo se ograničenje kazne na nekoliko mjeseci, slobodni vikendi te pisane policijske presude. "U tehničkom je smislu laojiao lako reformirati", kaže He Weifang, profesor prava na Sveučilištu u Pekingu. "No bojim se da bismo mogli dobiti tek drugo ime za to."

Andrew Jacobs; Patrick Zuo doprinio izvještaju