Nakon posljednjih izmjena Stečajnog zakona Puris je ipak izbjegao diktiranu (jedinu varijantu) stečajnog plana prodaje imovine kao cjeline, ali bez radnika i bez obaveza. Tako mu i dalje ostaje na raspolaganju širina trgovačkog i stečajnog prava za izradu kvalitetnog stečajnog plana.

No, izgleda da će prevladati varijanta (ras)prodaje koja se u medijima prikazuje pod zajedničkim naslovom „pronađimo Purisu strateškog partnera“, smatra Denis Rafaelić, bivši radnik i dioničar grupacije Puris u stečaju, ističući kako u s stvarnosti to može biti uvod u njegovu tihu likvidaciju. Evo kako on vidi trenutnu situaciju, ali i stečajni plan kojim bi se brend Puris na kraju sačuvao (viđenje Denisa Rafaelića, bivšeg radnika i dioničara grupacije Puris u stečaju prenosimo u cijelosti i bez izmjena):    

Prvi nagovještaj mogućeg scenarija tihe likvidacije bio je na nedavnim skupštinama vjerovnika kad su donesene odluke o likvidaciji dvaju ovisnih društava – Peradarstva i Tvornice stočne hrane. Što se tiče matičnog društva, više neće biti načina da se spriječi scenarij da novi strateški partner, motiviran samo svojim interesima, nakon 01. srpnja iduće godine jednostavno preseli preostalu proizvodnju nekoliko stotina kilometara istočnije. U tom slučaju  gube svi – radnici, dobavljači i lokalna zajednica, kojima će za utjehu ostati poneki zastarjeli stroj i Gavrilovićev heliodrom.

Čak i da Puris izbjegne takvu sudbinu, s obzirom na sve što se oko njega događalo u protekle 4 godine, pitanje je hoće li eventualni strateški partner htjeti da se on izdigne iznad razine osrednjeg pogona sa 150 do 170 zaposlenih, kakvom je njegovu trenutnu perspektivu opisao stečajni upravitelj.

Purisu je umjesto strateškog partnera potrebniji novi, kvalitetan menadžment, a nada da se kroz stečajni plan stečajni postupak pokrene u tom smjeru još postoji. Osnova za to je informacija koja je objavljena na ročištu da je Gavrilović d.o.o. pokušao uzeti pod zalog brend Purisa za jamstvo prema Hypo banci, ali mu ta namjera ipak nije priznata.

Inače, dojmovi sa skupština vjerovnika bili su razočaravajući, djeluju poput raštimanog orkestra. Donošenje stečajnog plana je pak jedina zakonska mogućnost kojom se strateški partner sprječava da se dokopa brenda Purisa po stečajnoj, diskontiranoj cijeni. To se svojedobno dogodilo s poznatim i i snažnim brendovima poput Zdenke i Sljemena koji su na kraju stečajnog postupka otišli za sitniš (Zdenka za nešto manje od 2, a Sljeme za oko 1 milijun eura). Prema informacijama s ročišta, vrijednost brenda Puris ipak je osjetno veća. Uz to, stavlja se pod kontrolu ponašanje razlučnog vjerovnika, Hypo banke. Ako se strateški partneri odluče na taktiziranje i odugovlačenje s pregovorima za preuzimanje njenih razlučnih prava, (a čini se da se to i događa) lako je moguće da se banka odluči na (ras)prodaju Purisa.

Stečajni plan temeljio bi se na tri osnovne stvari. Prva je potpuni izlazak Gavrilovića iz buduće vlasničke strukture ili, ako to nije izvedivo, ostanak uz bitno promijenjen položaj. Druga je smjena cijelog menadžmenta pod čijim je vodstvom u proteklih desetak godina opterećena gotovo sva imovina, istopile se rezerve, nestao gotovo sav temeljni kapital te izgubljeno tržišt. Konačno, treća je stvar zabrana preseljenja proizvodnje na druge lokacije, koja se obavezno unosi u novi statut.

Što bi ugrubo uključivao zajednički stečajni plan?

Budućnost uz AI

Kako AI mijenja tržište rada i hoće li AI vještine biti novi kriterij u zapošljavanju?

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem

Puris – Peradarstvo se ne likvidira nego postaje društvo preuzimatelj u kojemu Puris „parkira“ svoj brend i zaštićuje ga od stečajne rasprodaje. Peradarstvo pretvara tražbine 1. i 2. višeg isplatnog reda u udjele uz anuliranje negativnog kapitala. Nakon toga slijedi preoblikovanje u dioničko društvo s najnižom zakonskom nominalnom vrijednošću dionice zbog lakšeg trgovanja na burzi gdje se društvo u konačnici izlistava.

Nadalje, drugo ovisno društvo, Puris – TSH, pripaja se matičnom Purisu, a budući da nakon toga vjerojatno ostaje nešto starog temeljnog kapitala, ide najprije pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala na nulu (prebacuje se u rezerve) i odmah zatim povećanje kapitala prema tražbinama koje su prijavili 1. i 2. viši isplatni red. Razlučna prava se ne diraju niti pretvaraju, eventualno se prolongiraju. Niži redovi, naravno, otpadaju.

Iako je stečajni zakon lex specialis, trgovačko pravo govori da se brend može prenijeti samo ako ga se veže uz pretežiti dio imovine poduzeća. S te strane je logičnije da se on veže uz peradarstvo kao proizvodnju (a ne uz trenutnu doradu robe kao proizvodnju niže dodane vrijednosti koja se privremeno nastavila u Purisu) jer time i brend dobiva više. Dakle, Puris vrši podjelu s odvajanjem uz preuzimanje; odvaja se brend i peradarski objekti koje preuzima Peradarstvo. Ovlašteni procjenitelji Hypo banke procjenjuju brend i na temelju toga banka odobrava kredit uz istovremeno uzimanje brenda u zalog. Ako Hypo ostane suzdržan, na njegovo mjesto može doći druga banka uključena u stečajni postupak – IKB.

U svakom slučaju, brend ostaje posljednja realna vrijednost koja može poslužiti kao kreditni okvir za daljnje financiranje proizvodnje i plaćanje obveza, na neko vrijeme vjerojatno uz minimalne kapacitete. Razlučna prava koja se preuzimaju s peradarskim objektima redefiniraju se uz iste uvjete kroz financijski leasing tako da titular vlasništva bude Peradarstvo. Istovremeno se odvija proces zamjene menadžmenta  i novi odmah preuzima poslovanje Purisa najvjerojatnije putem poduzetničkog ugovora.

Važnu ulogu u svemu trebao bi odigrati odbor vjerovnika Purisa u pokušaju da se dođe do detalja famoznog ugovora kojim je krajem 2008. godine preuzet Puris (odgodni uvjet je veoma rijetko korišten u praksi korporativnog preuzimanja u Hrvatskoj). Ukoliko ugovor ne prestaje krajem ove godine, preostali dio stečajnog plana mogao bi biti dosta nepovoljan za Gavrilović. Važno je da oni s obzirom na priznata potraživanja ne mogu biti iznad 50 posto glasova u vjerovničkoj strukturi čak i ako ona bude podijeljena na interesne skupine. Ako su se u Gavriloviću odlučili za parnicu za priznavanje zaloga nad brendom Purisa, oni će, uspiju li u tome, u novoj vlasničkoj strukturi participirati na temelju institucije odobrenog kapitala koja će se unijeti u statut novog Društva. Zaključno, ako prvi viši isplatni redovi ne bi pretvarali potraživanja u udjele, išlo bi se prema standardnom stečajnom obrascu višegodišnje obročne isplate uz godinu dana počeka.