Hamas jaše na krilima uspjeha nakon navodne pobjede u nedavnom sukobu s Izraelom i svrgavanja egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, inače zakletog neprijatelja. Međutim, prijete mu ozbiljni financijski problemi zbog sukoba u Siriji i širenja vojnih ambicija. Sve veće opterećivanje naroda Gaze budi nemire, a u strahu od širenja Arapskog proljeća Hamas je, prema riječima stanovnika Gaze, čak smanjio broj vjerskih ograničenja.

Vlada sirijskog predsjednika Bashara al-Assada bila je nepobitni saveznik i prijenosnik iranskog novca, oružja i vojne stručnosti. No Assadi su pripadnici sekte Alavita i bore se uglavnom protiv sunitskih pobunjenika pa je Hamas, koji je sunitske struje, bio prisiljen birati kojoj će se strani prikloniti. Odlučio je zatvoriti ured u Damasku te svojeg političkog čelnika Khaleda Meshala poslati u pohod od Katara do Egipta. Prekid dobrih odnosa sa Sirijom također je označio drastičan rez u financiranju Hamasa iz Irana, koji se također bori s gospodarskim problemima zbog sankcija protiv programa nuklearnog obogaćivanja. U želji da riješi financijsku krizu, Hamas je potražio potporu sunitskih vlada Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali je i značajno povećao poreze i naknade, što je razljutilo stanovnike Gaze. Meshalov pobjednički posjet ovome gradu dokaz je Hamasove moći i organizacije. U pet godina otkako je u kratkome građanskom ratu nakon pobjede na izborima 2006. godine otjerao Fatah, svojeg palestinskog protivnika, Hamas je uspostavio represivnu minidržavu sa snažnom islamskom kastom.

Hamas danas od posjetitelja traži "ulaznu vizu" koju i naplaćuje te pretražuje kovčege da netko ne bi unio alkohol. Štoviše, Hamas je u Gazi pokrenuo vlastitu raskošnu administraciju koja izdaje dokumente, dozvole, osiguranje i druga dopuštenja, a na sve to plaća se porez ili naknada. Stanovnici Gaze priznaju da je uspostavljen bolji red, da se više gradi i da je manje smeća, no mnogim smeta teret financiranja Hamasa i njegove vojske. Četrdesettrogodišnji mesar Ziad Ashour kaže da je "od vremena prve intifade", to jest palestinskog ustanka 1987., "situacija u Gazi u stalnom padu". No lani su se, kaže, pogoršali gospodarski uvjeti. Drugi trgovac kaže da im je Hamas, koji strogo nadzire podzemnu trgovinu na egipatskoj granici, povećao poreze na temeljnu robu, pa tako i na konzerve i građevinski materijal. Veće su tvrtke naročito osjetile više poreze. "Danas poslovni ljudi vide razliku između Fataha i Hamasa", dodaje trgovac. Hamasu novac treba za plaće, vladu i humanitarne aktivnosti, ali i za Brigade Qassam, koje, prema nekim procjenama, imaju 20.000 pripadnika. Ne zna se koliki je proračun za brigade, kojima je glavni zadatak štititi Hamas. No također su na prvoj liniji vojnih odnosa s Iranom i Sirijom, a i sudjeluju u izgradnji tajnih podzemnih utvrda, za što je potreban velik broj ljudi i velike količine građevinskog materijala kao što su čelik i cement.

No Hamas se svejedno smatra bliskim narodu i osjetljivim na stavove javnosti. Arapsko je proljeće poslužilo kao opomena, kako tvrdi analitičar blizak Hamasu. Hamas se više ne upleće toliko u osobni život građana u ime vjerske čistoće. Hamasova je policija prestala maltretirati žene koje ne pokrivaju glavu, više ne ustraje u tome da sve srednjoškolke moraju nositi pokrivala, a ženama više također ne brani da puše nargile u javnosti. No mediji su pod ozbiljnom kontrolom, prate se članovi Fataha, a naoružanje Hamasove policije i paravojnih jedinica zastrašujuće je. Zasad je Hamas u prednosti što se tiče odnosa s Fatahom te nema straha od gubitka savezništva s Palestincima u Gazi. No popularnost zna biti prolazna tijekom gospodarske krize, kad građevinski radnici, koji su prije 20 godina zarađivali od 65 do 80 dolara dnevno, danas zarađuju tek 13 dolara. "Hamas je u prednosti pred Fatahom", kaže politolog Mkhaimar Abusada sa Sveučilišta u Gazi. "Meshal danas kaže da se ne boji novih palestinskih izbora jer je Hamas znatno popularniji zbog rata. No koliko će to trajati?"

Steven Erlanger