Istražni policijski tim za ispitivanje korupcije u Srbiji bavit će se i time kako su predlagani i usvajani zakoni koji su tajkunima omogućili stjecanje velikog bogatstva. Tako će se pod istragom naći pojedini bivši ministri, ali i zastupnici koji su usvajali takve zakone.

Javna je tajna da su tajkuni, osim ministara na platnoj listi imali i parlamentarce. To potvrđuje i svojedobni pokušaj Bogoljuba Karića da kupnjom zastupnika stekne većinu u srpskom parlamentu.Istražnim tijelima posebno je zanimljiva izmjena Zakona o privatizaciji, obavljena 2005. i Zakon o planiranju i gradnji iz 2010. godine. Bit će to prvi pokušaj da se istragom o korupciji obuhvate i zastupnici. U Srbiji je teško pronaći zakon usvojen u posljednjih 20 godina, a da u njega nisu ugrađene procedure i mehanizmi koji idu na ruku tajkunima. Time su oni stjecali bogatstvo ne kršeći zakone u formalnom smislu. Prema ocjeni upućenih mnogi od tih zakona pali bi na Ustavnom sudu, ali je njegov rad bio više godina paraliziran time što parlament nije pravodobno birao njegove članove, pa Ustavni sud nije imao kvorum za odlučivanje.U stručnim krugovima postoji suglasje kako je zakon o privatizaciji, usvojen nakon pada Miloševićeva režima, otvorio vrata tzv. tajkunskoj privatizaciji. Istodobno državna tijela su tajkune, koji su stekli bogatstvo u vrijeme sankcija amnestirali od odgovornosti za način njihova bogaćenja.

Tako stečenim novcem, uz naklonost vladajućih struktura kupovali su najbolje tvrtke i tako uvećavali bogatstvo. Inicijativa da se u parlamentu osnuje odbor koji bi ispitao povezanost tajkuna sa zastupnicima nije prihvaćena, a prema Transparencyju Srbija trećina BDP-a završava u koruptivnim vodama.Zakon o privatizaciji, kojim su vlasnička prava zaposlenih smanjena sa 60 na 30 posto, smatra se ključnim propisom kojim su nastali tranzicijski gubinici i dobitnici.Vladimir Božović, državni tajnik u srbijanskom MUP-u kaže da će Uprava kriminalističke policije prilikom preispitivanja spornih privatizacija obuhvatiti i rad Agencije za privatizaciju. Njezine dužnosnike se sumnjiči da su omogućavali tajkunima kupuju tvrtki, izvan zakonom predviđene kontrole. U Srbiji je privatizirano 2200 poduzeća, a gotovo 30% kupoprodajnih ugovora je raskinuto, jer kupci nisu ispunili obveze, država je dobila natrag uništena nekada doborstojeća poduzeća.