Člankom 12. Zakona o radu (u nastavku teksta: ZOR) propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, a jedan od bitnih uglavaka je i plaća, odnosno "osnovna plaća, dodaci na plaću te razdoblja isplate primanja na koja radnik ima pravo" (čl. 13. st. 8. ZOR-a).

Imajući na umu da je ugovor o radu dvostranoobvezujući pravni akt koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana poslodavca i radnika o svim elementima radnog odnosa, tako postoji i suglasnost volja o plaći. Slijedom navedenog, odredbe ugovora o radu mogu se mijenjati samo uz suglasnost ugovornih strana (u ovom slučaju radnika i poslodavca) pa poslodavac ne bi smio jednostranom odlukom mijenjati ugovorne odredbe a tako ni odredbe o visini ugovorene plaće. Kada poslodavac zbog nelikvidnosti ili drugih gospodarskih razloga, kao u slučaju iz konkretnog primjera, nije u mogućnosti isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu, može radnicima predložiti smanjivanje plaće, odnosno izmjenu ugovora o radu s nižom plaćom, s tim da, pritom, mora poštovati odredbe o iznosu minimalne plaće, propisane Zakonom o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 67/08).

Ne prihvati li radnik ponuđenu izmjenu, poslodavac može u skladu s člankom 115. ZOR-a pokrenuti postupak otkazivanja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu s nižom plaćom, navodeći kao opravdani razlog za otkaz gospodarske razloge, s tim da je postupak otkazivanja jednak kao u svakom drugom slučaju redovitog otkaza bez krivnje radnika.  Ne prihvati li radnik ponudu, prestaje mu radni odnos, uz uvjete koje propisuje ZOR (otkazni rok, otpremnina). Napominjemo da prema članku 115. ZOR-a ako radnik ne prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza.

Odgovara: V. Vargec, dipl. iur