Investicijske banke koje su još 27. studenoga na poziv Ministarstva financija dale ponude za aranžiranje između 1,5 i 2 milijarde dolara obveznica planiranih za siječanj 2013. u petak su prekrižile taj potencijalni posao.

Koliko dugo za njih u Hrvatskoj neće biti posla, zasad je neizvjesno jer na financiranje na vanjskim tržištima u 2013. ministar financija Slavko Linić i guverner Boris Vujčić trenutno očito gledaju različito. Nakon objave sniženja rejtinga od strane Standard & Poor'sa Vlada odustaje od tog izlaska na međunarodno tržište. Štoviše, Linić ne bi baš ni u ostatku godine testirao raspoloženje stranih investitora već bi glavninu financiranja rješavao kod kuće, uz pomoć HNB-a i ovdašnjih banaka. Jučer je najavio da bi se država mogla jače nego što je prvotno planirala fokusirati i na narodne obveznice. Guverner Boris Vujčić pak drži da nema razloga za odustajanje od financiranja na međunarodnom tržištu. "Zbog opće situacije na tržištu cijena toga zaduživanja bila bi i uz sniženi rejting niža nego kad smo se zaduživali prošli put", istaknuo je. To sugeriraju i pokazatelji premija rizika. Kad se proljetos Hrvatska zadužila na pet godina prodajom 1,5 milijardi dolara obveznica na tržištu je premija rizika mjerena CDS-ovima (credit default swap) za Hrvatsku bila oko 4,5 postotna boda povrh referentne kamate na 5-godišnji američki dug.

U međuvremenu su vodeće svjetske centralne banke bile prilično izdašne i premije rizika su pale. Na dolarski dug iste ročnosti za Hrvatsku je CDS-spread potkraj prošlog tjedna bio gotovo upola manji – niti 2,6 postotnih bodova (258 baznih bodova), a i referentna kamata (US Treasury) je i dalje veoma niska. U ponedjeljak – dakle, nakon što je Hrvatska pala u špekulativni rang rejtinga, CDS je porastao 20-ak baznih bodova. Traženi prinosi porasli su za skromnih 0,2 postotna boda. Hrvatske obveznice, doduše, većina investitora drži do dospijeća, pa su i reakcije na sekundarnom tržištu tromije. No, činjenica je da su na početku tjedna prinosi na dolarske obveznice dospijeća 2017. na 3,9 posto, a u petak su bili ispod 3,8 posto. Kod onih koje dospijevaju 2021. prinos je sa 4,55 porastao na 4,7 posto. Za usporedive obveznice Rumunjske (otprije na BB+) prinos je 4 posto, a za mađarske (s rejtingom BB) gotovo 5 posto. Sve u svemu, Hrvatska je već neko vrijeme cijenom zaduživanja bliža zemljama s 'dvostrukim B' rejtingom negoli trostrukim, kao što se danas Slovenija koja još uvijek ima 'A' rejting zadužuje skuplje od nekih zemalja s nižim rejtingom. Razina CDS-spreada za Sloveniju od ljetos implicira i veću premiju rizika zemlje nego za Hrvatsku. Naravno, kad bi se ministar Linić sad uputio prodavati obveznice, investitori bi sigurno tražili nešto veći prinos nego donedavno. Među ostalim, zato što bi krug investitora bio uži zbog pisanih ili nepisanih pravila koja ih ograničavaju samo na dug investicijskog rejtinga.

Utoliko je razumljivo da se siječanjsko izdanje odgodi. Ali možda samo za koji mjesec, odnosno dok se preslože proračunski i reformski planovi Vlade tako da ih investitori mogu prepoznati kao kredibilne i srednjoročno obećavajuće u pogledu održivosti javnog duga i oslobađanja potencijala gospodarstva, tj. privatnog sektora. To bi uostalom tražio i MMF, a to očekuju i vlasnici domaćih poslovnih banaka. Bez toga, dakle, nema sreće ni u opciji domaćeg financiranja. Kao što bez toga ni daljnja relaksacija monetarne politike ne bi imala smisla. Tim prije što situacija danas i 2009. (kad su na vrhuncu svjetske krize vanjska tržišta bila uvelike zatvorena) ni približno nije ista. Traženje oslonca mahom na domaćem tržištu donijelo bi više štete nego koristi jer bi, kako ističe i guverner, dovelo do rasta domaćih kamatnih stopa i do istiskivanja privatnog sektora. A to nikako nema povoljan utjecaj na rast BDP-a, a moglo bi stvoriti i pritisak na pad međunarodnih pričuva i do daljnjeg pada kreditnog rejtinga.

Prinosi niži, a rejting lošiji

Ulagači često ignoriraju bonitetne ocjene

Prinosi na državne obveznice ne prate uvijek kreditni rejting. U 53 posto slučajeva od 32 promjene rejtinga ove godine, prinosi su padali kad se rejting pogoršao ili obrnuto. To je više od dugoročnog prosjeka od 47 posto izračunatog na temelju 300 promjena rejtinga od 1974. godine. Investitori su u 2012. godini ignorirali čak 56 posto promjena rejtinga agencije Moody's i 50 posto agencije Standard&Poor's, navodi Bloomberg u najnovijoj analizi. "Političari bi trebali više pažnje posvetiti tržištu, nego rejting agencijama koje u pravilu kasne s percepcijom stvarnih ekonomskih pokazatelja", mišljenje je Bretta Wandera, investicijskog direktora Charles Schwab Investmenta.