Andrea Zlatar, ministrica koja ima strast za kulturu. Tako je naslovljen tekst, objavljen prije točno godinu dana u jednim dnevnim novinama, u kojem je kao nova ministrica kulture promovirana osoba o kojoj, koliko pamtimo, nitko nikada nije rekao ništa ružno.

Godinu dana kasnije situacija je potpuno drukčija. Kolege su razočarane njezinim mandatom, javnost zgrožena postupkom prema Milanu Živkoviću, ministričinu pomoćniku za medije, kojeg se dotična tako lako riješila. Nije ga pokušala zaštititi, a kamoli objasniti javnosti potankosti po njega zlokobnog plana o uvođenju "medijskog poreza". "Za Andreu Zlatar već mjesecima zdušno navija većina kulturne javnosti… Njezina biografija jamči za nju: izvrsna je znanstvenica, književnica, sveučilišna profesorica, urednica; aktivna je na više područja, upečatljivo prisutna na kulturnoj sceni", nadahnuto je prilikom dolaska nove ministrice napisala kolegica novinarka. No, koliko god takav opis zvučao kao sjevernokorejski pamflet, sve je to istina, kao i činjenica da je Zlatarica uživala goleme simpatije. Andrea Zlatar tada je prigodno izjavila kako je "fizički spremna za ozbiljan rad i političke izazove".

Politikom se, i to onom stranačkom, HNS-ovom, počela baviti puno više nego što je itko očekivao. Vrlo brzo zaredale su optužbe da za ravnatelje kulturnih institucija postavlja podobne, HNS-ove kadrove. U prošlotjednoj emisiji Pola ure kulture niti jedan od gostiju, odlično upućenih u kulturnjačku scenu, nije se mogao sjetiti nečeg pozitivnog iz prve godine Zlataričina mandata. Najveća mrlja, ipak, ostaje način na koji se riješila Milana Živkovića, inače nesuđenoga ministra kulture iz SDP-ove kvote. Prostački način na koji je o tom događaju govorila njezina stranačka kolegica, "šefica diplomacije" Vesna Pusić, nije toliko začudio, jer ona je ipak profesionalni političar. Zbog ponašanja ministrice Zlatar iskreno žalim, jer barem bi se u njezinu resoru problemi mogli rješavati – kulturnije.