Lokalni su se čelnici ovoga ljeta smijali od uha do uha na polaganju kamena temeljca za golemu talionicu bakra, koja se činila kao rješenje za kroničnu nezaposlenost koja je ovaj grad na sjeveru Sečuana paralizirala otkako ga je krajem 2008. godine pogodio razoran potres. No za nekoliko dana gradski je trg bio prepun mladih koji su prosvjedovali protiv gradnje tvornice vrijedne 1,6 milijardi dolara zbog ugrožavanja okoliša.

Nakon što su ulični nemiri trajali dvije noći, u kojima su se mladi sukobili s interventnom policijom, gradski su čelnici otkazali gradnju talionice. "Okoliš je bitniji od novih ulaganja ili poslova", kaže mlada žena koja je nedavno sjedila na gradskom trgu. Zbog gospodarskog procvata u proteklih trideset godina Kina je ovisna o ulagačkim strategijama koje se provode pod svaku cijenu, a problem zagađenja okoliša i očuvanja lokalne zajednice gurnut je postrani. No taj pristup polako im se obija o glavu i pretvara se u najveći izazov za novu generaciju tvoraca politike u Kini. Nova su se ulaganja nekoć smatrala najboljom metodom da se kineska javnost zadovolji radnim mjestima i povećanjem dohotka, čime se osigurala socijalna stabilnost, što je glavni cilj Komunističke partije, ali su se pritom lokalni političari obogatili. No od Shifanga na zapadu do istočne luke Ningno, gdje su se zbog sedmodnevnog, povremeno nasilnog prosvjeda 28. listopada obustavili planovi za širenje tvornice kemikalija, sve više projekata nalijeće na nasilnu reakciju javnosti. U mnogim slučajevima, nailaze ne samo na protivljenje poljoprivrednika koji ne žele da im zaplijene kuće i polja, već i rastuće srednje klase koje ne žele da nove tvornice naštete okolišu. U odgovoru na ove i druge gospodarske probleme brojni su utjecajni dužnosnici i poslovni ljudi u Kini glasnije zatražili promjene kojima je cilj povećati učinkovitost ulaganja te državu istovremeno više okrenuti prema potrošnji. Kineski državni vrh već godinama govori o takvim promjenama, no bez uspjeha jer državne banke i dalje izdaju goleme kredite politički moćnim državnim poduzećima i jedinicama lokalne vlade. Istovremeno je golem neiskorišteni kapacitet u gotovo svim sektorima industrije dokinuo profitabilnost pa tvrtke koje se bave proizvodnjom s mukom otplaćuju kredite, što je djelomično potisnuto time što banke samo pojačavaju kredite umjesto da prepoznaju gubitke. "Sve su kineske industrijske grane takve – možete li pronaći jedno područje kineske industrije koje nije prekapacitirano?", pita se Li Junfeng, direktor vodeće kineske agencije za planiranje gospodarstva. Lani su ulaganja činila 46 posto kineske gospodarske proizvodnje, a usporedbe radi, u Japanu je najviša stopa ulaganja, ostvarena početkom sedamdesetih, iznosila 36 posto, a Južna Koreja ostvarila je maksimalnih 39 posto krajem osamdesetih.

Rast u Japanu i Južnoj Koreji počeo se usporavati, a nakon što je dosegnut vrhunac ulaganja, počeo je naglo opadati. Glavno je pitanje hoće li Kina danas naletjeti na isti problem, kaže Diana Choyleva, ekonomistica tvrtke Lombard Street Research u Hong Kongu. "Uvijek postoji mogućnost velike krize", kaže. Čak i stručnjaci koji se snažno zalažu za temeljne promjene politike, kao što je pomak prema tržišno orijentiranom sustavu, sumnjaju da će kineski vrh biti sprema na brze pomake. No postoje naznake da čak i kineska elita sve više traži da se ograniči pretjerana ovisnost o poslovnim ulaganjima. Zhu Fushou, izvršni direktor tvrtke Dongfeng Motor Corporation, jednog od najvećih proizvođača automobila i kamiona u Kini, iznenadio je menadžere na konferenciji održanoj u rujnu kad je izjavio da Kina ima gotovo sve automobile koji su domaćem tržištu potrebni. Zhu je pozvao na oslanjanje na slobodno tržište koje određuje pobjednike i gubitnike te prekorio druge čelnike automobilskih tvrtki što se žale na konkurenciju. Takvo gunđanje "nije objektivno, sposobno ni zrelo", istaknuo je Zhu. Nije jasno hoće li službeni Peking poslušati prosvjednike diljem zemlje ili odlučiti da nema drugog načina za poticanje gospodarskog rasta nego i dalje podržavati projekte u teškoj industriji. Čini se da sve opcije drže otvorenima.

Keith Bradsher