Oslanjanje na financijsku potporu Rusije i Kine, što je provodi nova vlada u Srbiji, vrlo brzo je polučila prve rezultate. Kineske vlasti ovlastile su tamošnju Exim banku da kreditima pomogne dolazak kineskih tvrtki u Srbiju, koje su angažirane na gradnji mostova, termolektrana, a predstoji i sporazum o financiranju cestovne infrastrukture.

Kina je odobrila 715 milijuna dolara za gradnju još jednog bloka termoelektrane “Kostolac” kojim će njezina snaga biti povećana za 300 mw, a ministar financija Mlađan Dinkić je zatražio još 1,8 milardu dolara za gradnju autocesta, što bi je izvodile kineske kompanije, uz angažiranje domaće građevinske operative.

Orjentacija prema Moskvi počela je puno ranije, odnosno 2006. godine sklapanjem međudržavnog energetskog sporazuma, kojim je Srbija, pod povoljnim uvjetima, prodala većinski udjel u NIS-u, a zauzvrat dobila jamstvo da će međunarodni plinovod Južni tok prolaziti kroz Srbiju. Beograd je vlastiti dio obveza ispunio i sada s nestrpljenjem očekuje početak gradnje plinovoda.

Pored energetskog sporazuma Srbija nastoji privući što više ruskih inveticaja, jer su one sa zapada presahle. Još prije tri godine postignut je dogovor o ruskom kreditu od milijardu dolara za gradnju željezničke infrastrukture, s time da 200 milijuna bude namjenjenu punjenju proračuna. Do njegove reaizacije još nije došlo, jer se Kremlj pokazao dosta črvrstim pregovaraćem kada su u pitanju financijski poslovi.

Za razliku od kineskih zajmova u kojima nema vidvljivih političkih prohtjeva, u ponašanju Moskve njezini politički potezi su lako prepoznatljivi. Moskva davanjem potpore Srbiji u politici prema Kosovu nastoji profitirati na ekonomskom i političkom planu. U više navrata Srbiji je jasno poručeno kako bi Kremlj mogao promjeniti naklonost prema Beogradu ukoliko Srbija pristupi NATO alijansi. U tom pogledu Moskva nema razloga za brigu, jer je sadašnja vlast proglasila vojnu neutralnost, a ni javnost, poslije agresije 1999. godine od strane NATO nije sklona učlanjenju zemlje. Najviše što bi Moskva mogla podnijeti je učlanjenje Srbije u EU. Bruxellles Srbiju drži na priličnom odstojanju, sve dok Beograd ne normalizira odnose s Kosovom. Zbog sporog napredovanja Bruxelles je ostavio Tadića na cjedilu, što je Nikolić iskoristio i dobio izbore. Upućeni smatraju kako Nikolić, koji ne skriva sklonost prema rusiji, nije osoba na koju Bruxelles računa, već je Aleksandra Vučića odabrala za vlastita favorita, a to se vidi i po tome što se Vučić najviše zalaže za europski put Srbije.

U Kremlju, izgleda još nisu sigurni koji je put Srbija odabrala, pa se ruska financijska potpora više obećava, a menje konkretno realizira. To je potaklo sprskog predsjednika Tomislava Nikolića, da prošle noći pozove ruskog premijera Putina, kako bi saznao zašto kasni realizacija njihova dogovora oko ekonomske pomoći, postignutog prilikom njihova susreta u Sočiju.