Prema shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-450/2011 šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakon o šumama 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazila se i u šumsko gospodarskoj osnovi, te sukladno čl. 17. ZŠ za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove. Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da su sukladno odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi jedinice lokalne samouprave i uprave postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršeno je 16. listopada 1990., godine te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo Republike Hrvatske, pa se niti ZLSU koji je donesen 1992. godine nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta.

Vrhovni sud ne ujednačava praksu nižeg suda
Prema shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-2539/2010 okolnost što o u konkretnom pravnom pitanju postoji različita višestuka praksa Županijskog suda u Rijeci, a na što revizija ukazuje, nije u konkretnom slučaju razlog za dopuštenost izvanredne revizije radi ujednačavanja sudske prakse. Ovo stoga što se problem neujednačene prakse na razini jednog županijskog suda u smislu odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima ima rješavati na odjelskoj sjednici toga suda i time ostvariti jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Samo ako o istom pravnom pitanju postoji različita praksa različitih županijskih sudova, tada, a radi osiguranja jedinstvene primjene zakona bi postojali uvjeti iz čl. 382. st. 2. ZPP za izvanrednu reviziju prema Vrhovnom sudu.

Odgovara: M. Ljubenko, dipl. iur 

Pitanja vezana za pravnu tematiku šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku pravo