Blizina glavnih europskih tržišta, infrastruktura i kvalificirana radna snaga hrvatske su ulagačke prednosti, a složena i neprincipijelna birokracija te moral neplaćanja ono su što odbija potencijalne investitore. Zaključak je to okrugloga stola "Investiranje u Hrvatskoj: Iskustva – Problemi – Mogućnosti", koji je potkraj prošloga tjedna u Zagrebu organizirala Njemačko-hrvatska industrijska i gospodarska komora.

Prigovori zbog Gredelja

"Problem je što u Hrvatskoj uopće ne postoji konsenzus o tome jesu li nove investicije uopće potrebne. Stvaraju se nepotrebne zapreke i prevladava dojam da investitori, pogotovo strani, nisu dobrodošli", rekao je Branimir Kampl, direktor njemačko-hrvatske tvrtke Sano. Da javnost, ali i politika gledaju sa sumnjom na strane investitore potvrdio je i Mladen Fogec, predsjednik Uprave Siemensa. "U Siemensu Hrvatska danas radi više od 99 posto Hrvata. No javnost i politika nas doživljavaju kao stranu tvrtku. Današnji Siemens Hrvatska sastoji se od akvizicije Končara – Energetskih transformatora te ATM-a. Končar ET nastavio je poslovati pod starim imenom i svi ga doživljavaju, sa svim beneficijama koje to donosi, kao 'domaću' tvrtku, a ATM, koji je preimenovan u Siemens, ograničava se. Mislim da smo pogriješili što nismo ATM-u ostavili staro ime", istaknuo je Fogec. Ako se Zagrebačka banka, Zagrebačka pivovara, Privredna banka i ostali smatraju domaćim tvrtkama, objasnio je, onda je to zasigurno i Siemens. U toj su tvrtki posebno osjetljivi na učestale medijske natpise kako se TŽV Gredelj namjerno uništava kako bi profitirao "njemački" Siemens. Kad je riječ o Gredelju, Fogec je kazao da su s njima pregovarali od 2003. o mogućoj suradnji na proizvodnji vlakova, no nisu uspjeli postići dogovor. "Razvijati tehnologiju kompletne proizvodnje za samo 44 vlaka u Hrvatskoj ipak je malo neracionalno", kazao je Fogec.

Ne mogu do obućara

Robert Mustač iz tvrtke Messer, koja se bavi distribucijom plina, očekuje da država učini dodatne napore u uređenju tržišta. Jaču ulogu države, ali i promjenu modela obrazovanja očekuje i Ewald Haimerl iz HAIX grupe, proizvođača profesionalne obuće, koji u Čakovcu zapošljava šest stotina ljudi. Haimerl se žali da na tržištu ne mogu pronaći dovoljno kvalitetnih obućara, a škole istodobno obrazuju mlade za nepostojeća zanimanja. Dorotea Effenberger iz Tahografa kaže da su oni tvornicu zbog birokracije umjesto u Hrvatskoj morali sagraditi u Bugarskoj.