Kako bi osigurala prijevod europskog zakonodavstva na hrvatski jezik, država će se ipak morati osloniti i na dodatnu, vanjsku radnu snagu i zato bi, najkasnije do kraja godine, u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova trebalo početi honorano raditi pet jezičnih redaktora, piše Novi list.

No, to nije dovoljno da se uhvati tempo, pa će se unutarnjom preraspodjelom osigurati još 15-ak redaktora kako bi njihov ukupni broj bio gotovo dvostruko veći od trenutnog, tj. 35 umjesto sadašnjih 16. Na sporu jezičnu i stručnu redakturu europskih propisa upozorila je u listopadu i Europska komisija u izvješću o monitoringu, podsjeća list.

Među deset hitnih zadaća Komisija je navela i dovršetak prevođenja i redakture pravne stečevine na hrvatski jezik do pristupanja EU. Ako Hrvatska 1. srpnja 2013. godine ne bude imala tzv. vjerodostojnu hrvatsku inačicu europskih propisa, hrvatski građani neće biti ravnopravni građanima drugih zemalja članica EU-a. A ako bi im se dogodilo da su zbog toga na bilo koji način oštećeni, imali bi pravo tužiti državu jer im nije osigurala razumljivu verziju europskog zakonodavstva.

No, da bi neki propis bio dio vjerodostojne hrvatske inačice, nije dovoljno da bude tek preveden na hrvatski, nego mora proći i jezičnu i stručnu redakturu. I upravo tu za Vladu nastaju problemi – redakture idu puno sporije nego što je bilo planirano, piše među ostalim Novi list.