Istraživanje HNB-a o načinu na koji poduzeća u Hrvatskoj određuju i mijenjaju cijene svojih proizvoda otkriva da  medijalno poduzeće u Hrvatskoj mijenja cijenu svoga glavnog proizvoda rjeđe od jednom godišnje, odnosno rjeđe nego u eurozoni, gdje ono mijenja cijenu jednom godišnje.

“U radu se nastoji u što većoj mjeri rasvijetliti pitanje inertnosti cijena, odnosno njihove relativno spore prilagodbe promjenama u ekonomskom okružju. Medijalno poduzeće u Hrvatskoj mijenja cijenu svoga glavnog proizvoda rjeđe od jednom godišnje, odnosno rjeđe nego u eurozoni, gdje ono mijenja cijenu jednom godišnje. Cijene su fleksibilnije naniže u slučaju značajnih šokova potražnje, a obrnuto vrijedi u slučajevima značajnih šokova promjene troškova. Teorija implicitnih ugovora i teorija određivanja cijena na temelju troškova najvažnije su za objašnjenje nefleksibilnosti cijena u Hrvatskoj. Pokazalo se da je inertnost cijena znatno povezana s nastojanjem da se s kupcima izgradi dugoročni poslovni odnos, odnosno s preferencijama kupaca za stabilnim nominalnim cijenama. Povećanje potražnje i troškova (posebno sirovina i plaća) glavni je činitelj koji utječe na donošenje odluke o porastu cijena. Nadalje, šokovi koji djeluju na promjenu tržišnih uvjeta (smanjenje potražnje i cijene konkurentskog proizvoda) najvažniji su činitelji koji utječu na sniženje cijene”, stoji u sažetku rada.

Rezultati ankete provedene u Hrvatskoj pokazuju da 11% poduzeća primjenjuje pristup preispitivanju cijena samo u određenim vremenskim razmacima, 44% ih preispituje cijene kao odgovor na značajne promjene uvjeta na tržištu, a 39% ih primjenjuje mješovitu strategiju, tj. kada je situacija na tržištu uobičajena, primjenjuju tzv. time-dependent strategiju, a kada na tržištu dođe do značajnih šokova, prelaze na tzv. Statedependent strategiju. Udio poduzeća koja se koriste strategijom preispitivanja cijena u određenim vremenskim razmacima nešto je veći u sektoru usluga te kod malih poduzeća. Dakle, u uobičajenim uvjetima oko 50%7 poduzeća primjenjuje pristup preispitivanju cijena u određenim vremenskim razmacima. Međutim, u slučaju nastanka određenih većih šokova u gospodarstvu samo će 11% poduzeća nastaviti primjenjivati strategiju preispitivanja cijena u određenim vremenskim razmacima, dok će 84% primjenjivati pristup koji ovisi o situaciji na tržištu.

Rezultati ankete također pokazuju da su povećanje potražnje te porast troškova (posebno sirovina i plaća) glavni činitelji koji utječu na donošenje odluke o porastu cijena. Spomenuti rezultati povezani s važnošću pojedinih činitelja povišenja cijena donekle odstupaju od rezultata dobivenih u eurozoni, gdje se pokazalo da su troškovi sirovina i troškovi rada najvažniji činitelji koji utječu na porast cijena, dok je potražnja za glavnim proizvodom nižerangirana. Premda promjena potražnje za glavnim proizvodom ostaje najvažnijim faktorom i kada se radi o sniženju cijena, veća je važnost fluktuacije cijene konkurentskog proizvoda.

Istraživanje HNB-a možete pročitati ovdje.