Koji god ishod predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama bio, velike će se greške iz Obamine kampanje još dugo analizirati. Nestala je sva romantika iz 2008. godine, ključna riječ u njegovoj središnjici jest "rad". Ako ovoga puta želi prevagnuti, pobjedu će morati iskamčiti od svakog pojedinog birača.

Obamina je kampanja tijekom ljeta uložila desetke milijuna dolara na oglašavanje kako bi Mitta Romneyja prikazali kao čudovišta iz Bain Capitala, kradljivog plutokrata koji nema nimalo ljudskosti u sebi, a sve im se to obilo o glavu kad je Romney, krećući se prema centru, u tri debate izgledao ljudskije nego ikad. Romney je u tom ključnom smislu bio pobjednik debata. Nakon njih doimao se kao uvjerljiv predsjednički kandidat koji bi stvari mogao promijeniti nabolje. Sjeme toga uspjeha zasijao je još u prvoj debati, a potvrdio ga u drugoj i trećoj iako je i Obama krenuo snažnijim tempom. U prvoj debati, koja je za Obamu završila katastrofalno, Amerikanci su vidjeli jednu stranu predsjednika čiju će inteligenciju i sposobnost malo tko dovesti u pitanje, ali čija je hladnoća pomalo odbojna. Bio je prespor i arogantan, poput intelektualca koji je prisiljen odraditi neki ritual koji smatra gubitkom vremena. Kad je shvatio koliko su debate važne, bio je pomalo previše pripremljen, razdražljiv i agresivan.

U tom se trenutku promijenila dinamika izbora. Promijenio se njihov mentalni sklop. Kad je Romney postao uvjerljiv kandidat i kad je gotovo 70 milijuna Amerikanaca vidjelo jednu stranu Obame koja im se nimalo nije svidjela, problematična se gospodarska situacija ponovno vratila u središte pozornosti. Jedno je biti zabrinut za gospodarstvo kad se čini da drugog izbora nema, a posve drugo kad u prvi plan dođe drugi kandidat. Iako postoje blage naznake oporavka te iako je zemlja jako napredovala od 2008. godine, nezaposlenost i tjeskoba i dalje su sveprisutni. Amerikanci se i sami pitaju ono što se Romney pita naglas – mogu li si priuštiti još četiri godine istog stanja? Obama će sigurno pobijediti u svojoj matičnoj državi Illinois, no iznenadilo me koliko su istaknuti poslovni ljudi ovdje u Chicagu protiv njega jer smatraju da se po svojim temeljnim porivima protivi poslovnom sektoru koliko god to pokušao sakriti. Jedan član Vijeća za poslovanje pri Bijeloj kući rekao mi je da se na sastancima s predsjednikom strašno iznenadio koliko Obamu malo zanima što čelnici poslovnog sektora misle i čega se boje.

U Clevelandu u Ohiju, državi koja će vjerojatno odlučivati o izborima, razgovarao sam s vjernim demokratom Thomasom Kishom, Afroamerikancem i bivšim marincem koji radi kao zaštitar. Kaže da ni sam ne može vjerovati da ne zna za koga bi glasovao. "Gledao sam debate i mislim da je Obama dobar govornik, ali nije dobar u davanju potpore, dok je Romney puno toga ostvario. Moramo se nekako izbaviti sa silazne gospodarske putanje." Ohio je, prema anketama, podijeljen. Nijedan republikanac nije osvojio mjesto u Bijeloj kući, a da nije osvojio i Ohio. U Clevelandu sam susreo nekoliko podijeljenih obitelji, gdje se muškarci više priklanjaju Romneyju, a žene mu se oštro protive zbog stava prema socijalnim pitanjima te uvjerenja da je "sljedeći pravi korak da Vrhovni sud poništi odluku nastalu nakon slučaja Roe protiv Wadea", to jest odluke Vrhovnog suda donesene prije 40 godina, kojom se ženama daje pravo na pobačaj. Kao i kod mnogih drugih pitanja, Romney je po pitanju pobačaja kolebljiv. On je 1994. izjavio da smatra da bi "pobačaj u ovoj zemlji trebao biti siguran i zakonit postupak" i zakleo se da "neću u tom pogledu posustati". Toliko o njegovim obećanjima. Romney se raspršio na sve strane – govori o porezima, pobačaju, Iranu, Palestini. No u kriznom gospodarstvu Amerikanci su očito spremni na sve to zažmiriti jer su sve pogreške u Obaminoj kampanji Romneyju dopustile da zaokruži priču.

Roger Cohen

Komentare šaljite na  intelligence@nytimes.com