Uvijek postoje oni koji će reći da ključ sreće leži u pronalasku nečega bez čega ne možete živjeti, no istraživanja pokazuju drugačije: pretjerano poistovjećivanje s nečim što vam je strast može biti nezdravo i dugoročno štetiti vašoj izvedbi.

Pojam strast opisuje različita iskustva, ali socijalna psihologija nije počela mjeriti privrženost individue stvarima koje voli, sve dok Robert J. Vallerand, profesor na Sveučilištu Quebec, nije predložio dualistički model strasti 2003. godine. Vallerand je osmislio Ljestvicu strasti, piše Business Insider, način kako izmjeriti ponašanje pojedinca prema aktivnostima koje predstavljaju njegovu iskrenu strast. Oni čija je strast uravnotežena zaista nešto vole, ali to u bilo kojem trenutku mogu i ostaviti jer je u pitanju nešto značajno, ali ne toliko značajno da bi nadvladalo dio njihove osobnosti. Uravnotežena strast ne utječe na ostale segmente života. Nasuprot tome, opsesivna strast svojstvena je indivuduama čije samopouzdanje i identitet prvenstveno proizlaze iz njihove izvedbe, odnosno iz samog obavljanja aktivnosti za koju su strastveno vezani.

Tako, primjerice, loše odigrana utakmica može potkopati identitet strastvenog sportaša. Slična se stvar može dogoditi i ljudima koji sebe previše poistovjećuju sa svojom poslovnom ulogom i t¨itulom. Strah od neuspjeha može vam pomoći ako započinjete novi posao i ostavljate dojam. Ali to također vodi do sindroma izgaranja, povećava stres i smanjuje dugovječnost. Drugi riječima, što god u životu radili, bilo da je u pitanju školovanje, hobi, obavljanje posla ili nešto treće, dobro je da volite to što radite, ali ne i da se previše vežete za to. Jer, ako se slučajno dogodi da ostanete bez te aktivnosti, nećete izgubiti samo ono što volite već i dio svoje osobnosti (što je puno veći gubitak).