Prije četiri godine Barack Obama u predizbornoj je kampanji za predsjedničke izbore obećao do kraja mandata upola srezati savezni proračunski deficit. A onda je stigla financijska katastrofa, za kojom su uslijedili paket poticajnih mjera u iznosu od 1,4 bilijuna dolara i polagan gospodarski oporavak.

Usprkos tek neznatnim godišnjim poboljšanjima, deficit je četvrti put zaredom nadmašio jedan bilijun dolara. A Obamino objašnjenje da će naslijeđeni deficit upola smanjiti samo godinu kasnije od obećanog roka u najbolju se ruku doima akademskim. Zahvaljujući fiskalnoj neravnoteži, ukupni iznos američkog duga povećao se za oko 40 posto te stoga predstavlja najranjivije mjesto predsjednika Obame.Rješavanje problema deficita jedno je od glavnih pitanja po kojemu glasači u anketama iskazuju više povjerenja u izazivača Mitta Romneyja negoli u Obamu. Naime, Romney predlaže smanjenje deficita i poticaj gospodarskom rastu brojčano manjom vladom, rezanjem poreza i povećanjem potrošnje na vojsku. Namjerava uvesti privatne konkurente u Medicare, program zdravstvenog osiguranja za osobe starije od 65 godina, s ciljem zauzdavanja rasta troškova te ograničiti iznos isplata pojedinim državama, odnosno uvesti fiksne svote za Medicaid, program zdravstvenog osiguranja za siromašne.

Obama namjerava zatvoriti fiskalni jaz kombinacijom rezova potrošnje i povećanjem poreznih stopa za kućanstva s višim prihodima bez značajnijeg smanjenja uloge vlade ili izmjena Medicarea, Medicaida i socijalnih programa, koji prema njegovom stajalištu predstavljaju egzistencijalni minimum. No ti programi ukupno čine 40 posto savezne potrošnje. Romney nije točnom brojkom odredio cilj u pogledu smanjenja deficita, no tvrdi da će za osam do deset godina uravnotežiti godišnji proračun. U Obaminom najnovijem prijedlogu proračuna navodi se smanjenje deficita od 5,3 bilijuna dolara u roku od deset godina. Analitičari za proračun tvrde da niti jedan od navedena dva pristupa neće uspjeti riješiti problem ako je cilj države doista ozbiljno se posvetiti ostvarenju fiskalne ravnoteže. Robert D. Reischauer, bivši predsjednik Kongresnog ureda za proračun, izrazio je ono oko čega se većina neovisnih analitičara slaže, rekavši: "Romneyjevi prijedlozi su neostvarivi u političkom smislu, a predsjednikovi prijedlozi, premda ostvarivi, su preskromni." Odbor za odgovorni savezni proračun procjenjuje da bi prema Romneyjevom planu u sljedećih deset godina dug porastao sa 73 posto na najmanje 86 posto bruto domaćeg proizvoda.

Provedu li se pak Obamine mjere, Kongresni ured za proračun predviđa povećanje duga na 77 posto. Mnogi analitičari smatraju da državni dug ni u kojem trenu ne bi trebao biti viši od 60 do 70 posto. Romney želi srezati poreze za pet bilijuna dolara, uz stope iz Busheve ere te pojačanu potrošnju na vojsku, za što bi u sljedećih desetak godina bilo potrebno 2,3 bilijuna dolara više od predviđenog. Kune se da će te troškove pokriti i da će uspješno izbjeći povećanje deficita rješavanjem poreznih nejasnoća i rezanjem domaćih programa. Romneyjev glavni prijedlog za kratkoročno smanjenje deficita jest do kraja mandata dopustiti maksimalnu potrošnju u iznosu od 20 posto bruto domaćeg proizvoda. Ta granica danas iznosi 23 posto. Obamin prijedlog proračuna "završava na puno boljem položaju od onoga u kojemu se sada nalazimo", kaže Robert L. Bixby, izvršni direktor skupine za promatranje proračuna pod nazivom Concord Coalition. "Ali nije pun smjelih prijedloga. Pa stoga u sveukupnosti ne nudi održivu perspektivu."

Jackie Calmes