Ministarstvo turizma objavilo je dugo očekivani dokument još jedne turističke strategije Hrvatske, ili njegov veći dio, u kojem se naznačuje kamo bi hrvatski turizam trebao ići do 2020. godine. To je, kažu upućeni, važna platforma za operativne planove, ali i osnova za povlačenje novca iz strukturnih fondova Europske unije.

Zato je ovo pravi trenutak da se strategija usvoji i počne primjenjivati u praksi. Sadržajno, rješenja koja je predložila ekipa Instituta za turizam zvuče solidno. Umjesto sunca i mora turistima ćemo dati i zabavu, iskoristiti autohtone sadržaje koji prolaze na inozemnim tržištima, sve to u maniri održivog razvoja. Dakako, “olabavit” ćemo administraciju, prekrojiti pokoji zakon, pojednostaviti uvjete investiranja kako bi netko i platio tih zamišljenih stotinu hotela. Budemo li se toga pridržavali, kažu autori Strategije, u samo osam godina udvostručit ćemo prihod, produljiti sezonu, privući investicije. Zvuči poznato? Naravno, o svim se tim rješenjima govori već godinama. Bila su ona i u nekim bivšim strategijama koje smo stavili u ladicu, jer nam se nije dalo ujediniti snage i prionuti na posao. Osim motiva privlačenja novca EU, koji ni dosad na različitim područjima nismo bili sposobni uzeti, ništa se bitno nije promijenilo. Osim što je na scenu možda stupila nekolicina ljudi koja zna što radi. Teško nam to, međutim, nakon dosadašnjih iskustava može probuditi optimizam. Prije ćemo povjerovati da se za novu strategiju sprema nova ladica.