Drvna industrija Spačva iz Vinkovaca drugi put ove godine isplatila je dio plaće u bonovima, čime se našla na meti ministra financija Slavka Linića, koji je taj postupak nazvao protuzakonitim. Iako zbog recesije posljednjih godina Spačva posluje s gubitkom, koji se ipak smanjuje i u prvoj polovici ove godine bio je 3,7 milijuna kuna, ranije nije bilo takvih slučajeva. Predsjednik Uprave Spačve Dario Puljiz u intervjuu Poslovnom dnevniku objašnjava zašto je Uprava došla u ovu situaciju, a na pitanje namjerava i dalje na taj način plaćati zaposlene, odgovara: “Nikada nam nije bila namjera isplaćivati plaću na taj način, bilo je to nužno zlo. Nadam se da nećemo više morati posezati za time, ali to će nužno značiti i smanjen obujam proizvodnje”.

Za koje ste sve mjesece isplatili bonove i jesu li oni pokrili cijelu plaću?
S isplatom plaće za lipanj drugi put smo isplatili manji dio plaće u bonovima. To svakako nije za pohvalu, svjesni smo što to znači. Držim da je to ipak manje zlo nego plaću ne isplatiti. Da nismo pribjegli tom receptu, zasigurno bi u našim pogonima bilo manje radnika i ne bismo ostvarili proizvodnju za partnera kojom zamjenjujemo uvoz tog proizvoda, za koji smo se i naplatili u bonovima. Na taj način zasigurno smo sačuvali određen broj radnih mjesta, ne samo u Spačvi nego i u okruženju.

Radi li se trenutačno u Spačvi? U kakvom je financijskom i poslovnom položaju tvrtka?
Trenutačno se u Spačvi u najvećem dijelu proizvodnje radi, ali smanjenim volumenom. Pripremamo otpremu proizvodnje za izvoz i ne bi trebalo biti značajnijih teškoća ovoga tjedna za većinu planiranih isporuka. Obustave rada ima, a uvjet za njezin prekid je isplata plaća za srpanj, koja je započeta i trebala bi se završiti tijekom ovoga tjedna. Tvrtka je pogođena recesijom, padom potražnje za našim proizvodima i posljedično padom cijena. Poslovni računi nisu u blokadi, napravili smo u suradnji s vanjskim konzultantima plan restrukturiranja, predstavili ga našim vjerovnicima i nadamo se da će biti prihvaćen te da ćemo ga uspješno provesti i postići stabilnost i potrebnu likvidnost za normalno poslovanje. Spačva danas izvozi jedan od najvrjednijih proizvoda hrvatske drvne industrije, ulazna masivna hrastova vrata za francusko tržište, izvoz je kontinuiran, obim posla je velik, svake godine ostvarujemo rast izvoza, a vrijednost jednog kamiona ulaznih vrata je oko 130.000 eura.

Ministar Linić najavio je kako se ozbiljno razgovara s Hrvatskom poštanskom bankom i nekim drugim vjerovnicima kako financijski konsolidirati Spačvu. Naglasio je da u tvrtki radi više od tisuću radnika koji trebaju pomoć države.
Izjavi ministra Linića ne bih imao što dodati, a sa strane Spačve mogu reći da činimo sve da se proces restrukturiranja što prije završi. Od početka recesije napravili smo sve što smo mogli da održimo zaposlenost i kakvu-takvu likvidnost, što smo uz suradnju s našim vjerovnicima i postigli. Racionalizirali smo proizvodnju, postali prisutni na tržištima na kojima nikada nismo bili, znatno smo podigli stupanj finalizacije proizvoda i da ne trpimo udare iz recesijskih 2008., 2009. i 2010. godine, najvjerojatnije ove teme ne bi ni bilo. Najveći su nam teret bile kamate od 17 posto, kojima smo tada “nagrađeni” za održavanje zaposlenosti u trenutku kada nam se promet zamalo prepolovio, a izvozne cijene pale 30 posto. Istodobno, svi ulazni troškovi (Hrvatske šume, HEP, gorivo i komunalije, što čini 65 posto naših ulaznih troškova), najmanje su ostali isti ili su se u većini slučajeva znatno povećali. U slučaju reprogramiranog duga Hrvatskim šumama, primjerice, 45 posto iznosa trošak je kamata obračunatih po stopi od 17 posto. Plasman naše robe 90 posto je vezan uz izvozna tržišta. Spačva i drvna industrija najveći su neto izvoznik, a za potrebe naše proizvodnje uvozimo minimalno. Kada izvezemo masivna ulazna hrastova vrata, primjerice, izvezemo oplemenjeni proizvod od domaće sirovine koji je 120 godina rastao u našim šumama.

Što trenutačno radite da biste Spačvu financijski konsolidirali?
Da bismo Spačvu učinili stabilnim trgovačkim društvom, napravili smo u suradnji s renomiranom konzultantskom tvrtkom održiv plan restrukturiranja, predstavili ga svima koji za takvu Spačvu imaju interesa, na korist svima koji ovdje rade i svima koji sa Spačvom imaju poslovne odnose. Usvajanjem i provedbom toga plana cilj bi bio postignut, a rezultat stabilna Spačva u kojoj bi egzistenciju osigurao najmanje isti broj radnika kao danas.

Hoće li biti otpuštanja zaposlenih, kao što je to bilo nekoliko puta posljednjih godina? Spačva je 2003. imala oko 500 radnika.
Značajnim investiranjem i agresivnijim nastupom na tržištu te povećanjem stupnja finalizacije 2007. broj zaposlenika dosegnuo je 1000, a dolaskom recesijskih godina taj je broj smanjen na oko 700. Već četiri godine to je uz manje oscilacije stalna brojka zaposlenika. Cijelo to vrijeme plaće su redovno isplaćivane, posljednjih godina uz zakašnjenja od nekoliko dana. Danas kasnimo s polovicom iznosa plaća za mjesec srpanj. Naš plan proizvodnje i realizacije daje nam realno uporište da očekujemo kako će to biti riješeno za nekoliko dana. Imali smo nesreću da odmah nakon značajna investicijskog ciklusa, gdje smo uložili velika sredstva u nove sušare, tehnologije obrade drveta, energetiku, bioenergente, hale, proizvodnju i spajanje furnira, nismo uspjeli zadržati ili osvojiti tržišta zbog recesije koja je te godine zahvatila naša izvozna tržišta. Tako nismo mogli doći u poziciju da vratimo sredstva uložena u investicije.