Nakon mnogo teoretiziranja, pa i zastrašivanja iz redova oporbe, u čemu su prednjačili laburisti, da će mjeru stručnog osposobljavanja mladih uz nadoknadu od 1600 kuna iz Zakona o poticanju zapošljavanja masovno iskoristiti zlonamjerni poslodavci i tako navaliti na iskorištavanje besplatnog rada pokazuje se da je bilo mnogo buke ni za što. Mjera koja mladim osobama bez radnog staža omogućava rad u struci i stjecanje iskustva svojom primjenom u dva i pol mjeseca pokazala je slab rezultat. To pak nije iznenađenje struci, kažu profesori Željko Mrnjavac sa splitskoga Ekonomskog fakuleta i Viktor Gotovac sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta. Od 31. svibnja do 16. kolovoza zaprimljeno je 1158 zahtjeva, od čega je ugovoreno 596, odbijeno 208, a u postupku je 354 zahtjeva. Podatak je to Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz kojeg je vidljivo da prednjače odobreni zahtjevi za primjenu te mjere iz javnog, a ne privatnog sektora. Od ukupnog broja 596 potpisanih ugovora o stručnom osposobljavanju u privatnom sektoru uključena je 171 osoba. S druge strane u udrugama i sličnim organizacijama je uključeno 17, u javnom sektoru 121 osoba, a u tijelima i organizacijama u državnom vlasništvu 287 osoba od kojih se veći dio odnosi na tijela lokalne i regionalne uprave.

Nije uspjelo zbog krize
Zanimljivo je to što se od 596 potpisanih ugovora njih 257 odnosi na osobe koje su u statusu obveznih stažista. Iz HZZ-a napominju da se odobreni zahtjevi za tih 257 osoba odnose na zanimanja za koje je propisana obveza polaganja stručnog ispita, što se odnosi prije svega na zdravstvena zanimanja, zanimanja povezana sa sustavom odgoja i obrazovanja te tijela državne, lokalne i regionalne uprave. Zašto ishodi te mjere nisu bili značajniji? Prema ocjenama Mrnjavca i Gotovca, dio odgovora leži u krizi. “U ovim kriznim vremenima poslodavcima je teško ispuniti preduvjete da bi uopće mogli sudjelovati u programu, a tijekom gospodarske kontrakcije velik broj poslodavaca nema dovoljno posla ni za redovite radnike pa im se ne isplati gubiti vrijeme s podučavanjem novih. Besplatan rad nikad nije besplatan jer za svako radno mjesto treba uložiti prostor i opremu, zato je važnije da je radnik koji je koristi produktivan i pouzdan nego da je ‘besplatan’”, kazao je Mrnjavac. Gotovac ističe i druge okolnosti koje su utjecale na slab rezultat te mjere – dijelom je usmjerena na mlađe osobe više obrazovne strukture kojima iz različitih razloga nije prihvatljivo radno iskustvo stjecati uz naknadu u navedenom iznosu. “Poslodavci pak ovu mjeru mogu percipirati razmjerno neelastičnim i opterećenim administrativnim zahtjevima prema kojima se moraju dokazati određeni statusi i obilježja na strani poslodavaca i na strani osoba koje bi eventualno bile stručno osposobljavane. To implicira trajniji postupak, a sve za u biti razmjerno manja sredstva, u ograničenom trajanju. Potom, a to je bitno, ne radi se o osobama koje bi imale za poslodavca potrebno radno iskustvo i staž, već se radi o osobama koje bi kod poslodavca došle tek stjecati radno iskustvo, stručno se osposobiti, što ograničava za poslodavca poslove koje te osobe mogu obavljati”, kaže Gotovac. Unatoč takvu stanju struka nije u potpunosti “pokopala” mjeru ministra rada Miranda Mrsića. Naime, Mrnjavac smatra da je mjera izvrsna te kaže da ni približno nije zasluživala tolike nade i nikad nije bila realno rješenje za desetke tisuća nezaposlenih kako se na početku prikazivalo.

Prilika za one koji rastu
“Ona pruža izvrsnu priliku za rastuće poslodavce da isprobaju i educiraju mlade ljude s kojima računaju u budućnosti. Naime, kako je danas teško planirati rast i budućnost, tako ne možemo očekivati veliku ponudu privatnih pripravničkih mjesta”, kaže. Suprotnog je mišljenja Gotovac koji ističe da u najboljem slučaju ono što bi poslodavci mogli učiniti jest da radom ciljanih osoba nadomjeste rad osoba koje su prethodno radile na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme koji im je istekao, ili rad osoba koje su radile u neslužbenom gospodarstvu (“na crno”) ili da te osobe angažiraju koristeći poticaje nakon proteka roka nakon što su otkazale nekim radnicima. Sve to prema njegovu mišljenju nije prava osnova koja bi dokazala opravdanost ove mjere i na kojoj bi se njezina primjena mogla i trebala graditi. “Radi se tek o jednom mogućem restrukturiranju odnosa radne snage kod poslodavaca, potpomognutom transferima iz javnih sredstava, s u biti jednokratnim učinkom uštede za poslodavca, što ne može dati veće rezultate na tržištu rada. To onda i objašnjava zašto se pretežito koristi u javnom sektoru, u državnim, lokalnim i područnim (regionalnim) te javnim službama, u kojima je zbog ograničenja novog zapošljavanja zato sužena mogućnost nadomještena korištenjem ove mjere”, kaže Gotovac. Za znatnije djelovanje na tržištu rada treba puno više, Gotovčeva je poruka. To prije svega kaže treba biti sveobuhvatno djelovanje koje će poslodavcima olakšati poslovanje, dakle djelovanje na ukupno poslovno okruženje, izmicanje administrativnih prepreka, neracionalnih troškova, suzbijanje nelojalne konkurencije neslužbenoga gospodarstva, poticanje poduzetničke klime i kulture te morala rada i slično. “Tek značajnije promjene u trendovima u gospodarstvu mogu dovesti do toga da partikularne, ciljane mjere poput ove dadu učinka u pogledu ciljanih skupina”, smatra Gotovac.

U krizi je poslodavcima teško ispuniti uvjete za sudjelovanje u programu
Željko Mrnjavac, Ekon. fakultet Split

Ta mjera implicira trajniji postupak za razmjerno mali novac
Viktor Gotovac, Pravni fakultet Zagreb