Prodaja dividende

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev 532/06 člankom 17. st. 1. Zakona o vrijednosnim papirima propisano je da imatelj dionica ima pravo na dio ostvarene dobiti (dividendu). Pod izrazom imatelj dionica valja smatrati vlasnika dionice koji tu dionicu ima u vrijeme donošenja odluke o isplati dividende, u konkretnoj situaciji u vrijeme odluke skupštine tuženika od 8. ožujka 1993. U to vrijeme vlasnici i imatelji dionica bili su kupci tih dionica navedeni u ugovoru od 7. prosinca 1992.Dakle, tuženik je zakonito postupio kada je dividendu isplatio tim osobama, a ne tužitelju koji više nije imao svojstvo vlasnika, odnosno imatelja tih dionica.Već je rečeno da je u postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno da je tužitelj sva prava iz tih dionica, pa i pravo na dividendu, prenio na stjecatelje (kupce). S obzirom na ta utvrđenja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev za isplatu dividende odbili.Pri tome su valjano ocijenili sadržaj ugovora o prijenosu dionica od 7. 12. 1992. Tim ugovorom tužitelj nije zadržao pravo na isplatu dividende kao pravo koje proizlazi iz dionice kao vrijednosnog papira. Zato su sva njegova prava, pa i pravo na isplatu dividende prešla na stjecatelje (kupce), a time i obveza tuženika da upravo kupcima isplati dividendu.

Rok za izvanredni otkaz

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Revr 321/05 prema reviziji tužitelja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, jer je direktorica tuženika mogla i morala imati uvid u stvarno proizvedene i isporučene količine robe i prije 14. siječnja 2003. godine. Odredbom čl. 107. st. 2. propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Dakle, početak roka za izvanredni otkaz radnog odnosa ne računa se od dana kada je ovlaštena osoba mogla ili morala saznati za povredu obveze, nego od dana kada je stvarno saznala za osobito tešku povredu obveze. U konkretnom slučaju direktorica tuženika je saznala za osobito tešku povredu radne obveze tužiteljice 22. siječnja 2003., pa je odluka o izvanrednom otkazu radnog odnosa od 31. siječnja 2003. dana unutar zakonom propisanog roka. Prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu poslodavac nije dužan prethodno pismeno upozoriti radnika na kršenje obveza.

Odgovara: M. Ljubenko, dipl. iur

Pitanja vezana za pravnu tematiku šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku pravo