Zagreb će ove jeseni biti domaćin Svjetskog foruma medijacijskih centara Međunarodne unije odvjetnika (UIA) pod pokroviteljstvom Hrvatske odvjetničke komore i Ministarstva pravosuđa. Svjetski Forum medijacijskih centara jedan je od pododbora Međunarodne unije odvjetnika koja djeluje kao nevladina organizacija od 1971. te ima poseban savjetodavni status pri UN-u, Vijeću Europe i Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju. Tim povodom razgovaramo s odvjetnikom Borisom Jukićem, koordinatorom Centra za mirenje HOK-a, o dosadašnjim ‘tankim’ rezultatima, odnosno zanemarivom udjelu mirenja u odnosu na broj parnica, te izgledima da hrvatski odvjetnici ubuduće potiču svoje klijente, posebice trgovačka društva, u smjeru okončanja sporova sklapanjem nagodbi umjesto parničenja.

Što je Centar za mirenje Hrvatske odvjetničke komore dosad učinio po pitanju razvoja mirenja i je li realno očekivati da bi odvjetnici mogli potaknuti da se mirenjem riješi npr. 10-ak posto sporova godišnje?

Dosadašnje aktivnosti Centra za mirenje Hrvatske odvjetničke komore bile su usmjerene na ustrojavanje Centra, organiziranje edukacije za izmiritelje te uspostavljanje međunarodnih kontakata i sudjelovanje u radu međunarodnih organizacija i tijela. Uz to, od početka ove godine do sada u Centru je zaprimljeno 20 prijedloga za pokretanje postupka mirenja. Iako se brojka čini malom, ona predstavlja značajan i velik pomak unaprijed. S druge strane, pravo povećanje broja postupaka mirenja u Centru ovisi o tome u kojoj će mjeri kolege odvjetnici prepoznati prednosti mirenja i svojim strankama preporučiti da u tome potraže rješenje spora. Rekao bih da je vrlo nezahvalno davati bilo kakve procjene, no svakako je naš cilj da se broj sporova riješenih mirenjem poveća upravo zauzimanjem odvjetnika.

Što je bit tog postupka koju bi sudionici trebali prepoznati?
U postupku mirenja ne raspravlja se o pravu već o interesima, što i u poslovnim odnosima ima veliku prednost u odnosu na suđenje. Drugim riječima, tvrtka koja ima određeni spor sa svojim poslovnim partnerom može, uzimajući u obzir sve važne čimbenike kao što su vrijeme, troškovi, daljnje poslovne aktivnosti i planovi, upravljati ishodom procjenjujući je li, primjerice, razumnije postići nagodbu koja, jasno, predstavlja određeni kompromis, i time izbjeći neizvjesnost te eventualno sačuvati poslovni odnos. Mirenje omogućuje da se spor na cjelovit i sveobuhvatan način riješi praktički odmah, odnosno u vrlo kratkom roku, što je također, uz značajno smanjenje svih troškova, prednost koju ne treba posebno obrazlagati. Konačno, postupak mirenja je tajan i provodi se u potpunoj diskreciji, što je od nemale važnosti, pogotovo u osjetljivim poslovnim odnosima. Zapravo je, kada se sve navedeno uzme u obzir, teško povjerovati da rukovodstva trgovačkih društava, jasno, ako su im namjere ispravne i korektne, redovito ne posežu za ovakvim načinom rješavanja sporova bilo koje vrste.

Zašto su onda u Hrvatskoj zabilježeni ispodprosječni rezultati mirenja i brojem postupaka i po uspješnom ishodu?
Prije svega, činjenica je da se o mirenju ne zna dovoljno. Građanima, a ni poslovnim subjektima nisu poznate sve nedvojbene prednosti mirenja. Osim toga – to je moje osobno mišljenje – odluka da se konflikt ili spor riješi sporazumno jest odluka koju donosi odgovorna i zrela osoba. Nasuprot tome, inzistiranje na sukobu i “pobjedi” više je stvar iracionalnoga, tj. težnje da se na sudu ostvari “pobjeda” i istjera “pravda”. To sve, naravno, vrijedi pod pretpostavkom da, kao što sam već rekao, ljudi pošteno i korektno nastupaju u poslovnim i životnim odnosima. Zastupljenost mirenja jedan je od pokazatelja zrelosti i razvijenosti pojedinoga društva. Sami prosudite u kojoj smo mjeri racionalno i odgovorno društvo. U tome, čini mi se, leži i odgovor na vaše pitanje.

Koliko je samim odvjetnicima mirenje atraktivno, te koliko odvjetnika ima licencu i za izmiritelja?
I za odvjetnike još uvijek vrijedi ono što sam rekao o neinformiranosti o mirenju. Jedna od bitnih zadaća našega Centra jest sustavno educirati odvjetnike i upućivati ih na prednosti koje mirenje donosi našim strankama. Na popisu izmiritelja Centra za mirenje HOK-a u ovom se trenutku nalazi 68 registriranih izmiritelja, upisanih u Registar Ministarstva pravosuđa. No, u postupcima pred našim Centrom mirili su i drugi izmiritelji koji nisu odvjetnici.

Kakva su njihova iskustva i je li moguće da odvjetnici ne mogu slomiti otpor prema mirenju svojih klijenata?
Svi kolege izmiritelji u svojoj svakodnevnoj praksi nastoje strankama ukazati na oportunost mirenja, no, to ne znači da to stranke uvijek prihvaćaju. Uz to, ako drugu stranu zastupa odvjetnik koji također nije upoznat s mirenjem, onda je jasno da u takvim okolnostima nije lako postići da se postupak mirenja provede. Dužnost je odvjetnika da radi u interesu svojega klijenta i u skladu s njegovim nalogom. U tom smislu, odvjetnik je dužan upozoriti svoju stranku na sve aspekte odnosno na izglede u potencijalnom sporu te, ako je to u interesu njegove stranke, nastojati da se spor što prije riješi sporazumno, nagodbom.

Je li dugotrajna kriza zapravo postala temeljem za porast broja postupaka mirenja i sklapanje nagodbi?
Čini se da je danas, u iznimno nepovoljnim gospodarskim uvjetima, bez obzira na snagu pravnih argumenata, teško zamisliti spor u kojem trgovačkom društvu ne bi bilo u interesu završiti ga što prije nagodbom. To govorim između ostaloga i zato što vi možete sto puta biti u pravu, i u konačnici, u cijelosti uspjeti u sporu, pa da vam se dogodi da se nemate od koga, odnosno iz čega naplatiti.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Kako potaknuti odvjetnike i stranke da uvide prednosti medijacije?
Mislim da odgovarajuća državna tijela trebaju ozbiljno razmisliti o provođenju sveobuhvatne kampanje kojom bi se javnost informirala o postupku mirenja i upućivalo građane, trgovačka društva i organizacije na to da svoje sporove i konflikte prvenstveno nastoje riješiti na taj način. Država u tome treba biti primjer i, za početak, jednostavno ne dopustiti da se sporovi u kojima sudjeluje godinama razvlače pred sudovima. Uz to, odgovarajuće izmjene Zakona o parničnom postupku i drugih propisa koji uređuju posebna područja morale bi dovesti do toga da se pojedine vrste sporova, poput obiteljskih, radnih i naknada šteta, nužno najprije moraju rješavati mirenjem. Vjerujem da bi i procesna odredba koja bi omogućila da se stranci koja uspije u sporu ne priznaju troškovi, ako je prethodno bezrazložno odbila postupak mirenja, također doprinijela tome da stranke i odvjetnici koji ih zastupaju posegnu za mirenjem.

Može li se mirenjem spor riješiti samo na sudu i koja je uloga centara za mirenje?
Mirenjem se spor može riješiti prije suda, dakle, prije pokretanja parnice, ali i tijekom nje. U skladu s time, mirenje se može provesti kod bilo kojega centra za mirenje, a ako je sudski postupak već u tijeku, i na sudu. Što se našega Centra tiče, ali i ostalih koji djeluju u nas, valja reći da su oni pružatelji tehničkih usluga (dostavljanje pismena, osiguravanje prostora i sl.), a samo mirenje provodi izmiritelj kojega stranke sporazumno odaberu, tako da kvaliteta postupka ovisi o njegovoj educiranosti, profesionalnosti i iskustvu.

Koje su mogućnosti koje pruža mirenje, kao alternativni način rješavanja sporova danas, posebice važne u poslovnom svijetu?
Uvjeren sam da nitko razuman ne može ne uvažiti velike i značajne prednosti koje mirenje pruža. Prije svega, mirenjem stranke u sporu same, neovisno o tome radi li se o pravnim ili fizičkim osobama, u skladu sa svojim interesima rješavaju svoj međusobni problem – konflikt. Pri tome, izmiritelj koji vodi postupak ne donosi nikakvu odluku niti “presuđuje”, već je sve u rukama stranaka koje same odlučuju hoće li postići sporazum ili ne; na njima je, uostalom, i odluka hoće li uopće sudjelovati u postupku mirenja iz kojega mogu u svakom trenutku istupiti. Uspiju li stranke postići sporazum, to znači da su podjednako zadovoljne ili, ako tako hoćete, nezadovoljne ishodom, pa nema poraženih i pobjednika, kao što je to pred sudom.

Priznanje hrvatskim odvjetnicima

Što je cilj Svjetskog foruma medijacijskih centara u Zagrebu?
Svjetski forum medijacijskih centara UIA-e svoje konferencije održava redovito, svakih devet mjeseci. Jedan od najvažnijih ciljeva tako velike aktivnosti je osnaženje i poticanje mirenja u zemljama domaćinima, pa tako i u Hrvatskoj. Važno je, pritom, uočiti da je održavanje Foruma u našoj zemlji u listopadu ove godine ujedno i veliko priznanje hrvatskim odvjetnicima, odnosno Centru za mirenje Hrvatske odvjetničke komore, na čelu s kolegom Branimirom Tuškanom. Organizacijom ovoga događaja naša Komora učvršćuje i jača svoju poziciju u tijelima Međunarodne unije odvjetnika i to baš u godini u kojoj smo bivšem predsjedniku Unije gospodinu Corradu de Martiniju dodijelili Plaketu ‘Dr. Ivo Politeo’ s poveljom. Nema sumnje da će tako veliki i značajan događaj biti prilika i povod da se s idejom te postupkom mirenja upozna i naša šira javnost.