Umjesto najavljenih reformskih zahvata koji su se ovog ljeta očekivali u sustavu hrvatskog zdravstva, mnogo su glasnije odjeknule neugodne afere koje su ne samo razotkrile teška kaznena djela, već i naštetile ugledu cijele medicinske struke. O novoj strategiji zdravstva i o korupciji među liječničkim redovima razgovarali smo s dr. sc. Rajkom Ostojićem, predsjednikom SDP-ova savjeta za zdravstvo i zamjenikom ministra zdravstva u bivšoj Vladi, inače gastroenterologom s Rebra. Kako smo na Ostojićevu stolu zatekli otvorenu bombonjeru čiji je naziv dobro poznat svima koji su ikad bili u bolnici, upitali smo bivšeg doministra slaže li se s aktualnim ministrom zdravstva i socijalne skrbi Nevenom Ljubičićem da je mito i jedna bombonijera ili sa zastupnikom Damirom Kajinom da umjetnička slika nije mito.
“Svi etički kodeksi jasno definiraju što je poklon, a što je mito. Vrijednost poklona ne smije prelaziti jednu simboličnu vrijednost (paketić kave, čokolada, bombonijera), odnosno ne smije biti motiv za tretman privilegiranih. Korupcija je potpuno jasna – to je karcinom društva koji treba uništiti dok ne metastazira, no to je isključivo stvar pojedinca i njegova sustava vrijednosti. Važno je znati kad se korupcija javlja. Prvi uvjet je da postoji monopol u nekom području, a oni koji njeguju monopol indirektno njeguju i korupciju. Deset vrhunskih liječnika iz, primjerice, kardiokirurgije treba pitati zašto nisu ”odgojili“ još barem deset mladih specijalista pa da umjesto deset danas imamo dvadeset vrhunskih stručnjaka u nekom području. Pritom želim podsjetiti da je najviše specijalizacija otvoreno za vrijeme koalicijske Vlade, i to maksimalno transparentno zahvaljujući strogim pravilnicima, tako da se specijalizacije nisu dijelile ”prema boji očiju”. S monopolom je povezan i drugi važan uvjet za korupciju, a to su liste čekanja koje su tako duge upravo zato što imamo malo liječnika. U vrijeme dok sam bio zamjenik ministra objavili smo liste čekanja koje su se dotad držale u džepovima liječnika. U svakom sustavu važno je smanjiti takozvanu sivu zonu i korupcija će nestati.

Trebaju li liječnici koji su optuženi za korupciju izgubiti pravo na rad?
– Mislim da ne moraju.

Pa kako ih onda treba kazniti?
– Korupcija je posvuda ista, no korupcija u zdravstvu još je teža jer ste vi kao pacijent u položaju u kojem se borite za život, a liječnik je “bog” koji određuje da će vas operirati za četiri godine ili za mjesec dana ako mu nešto date. To je dno dna. I zbog toga smatram da liječnike koji uzimaju mito treba kazniti još više nego ostale. Međutim, mislim da im zbog toga ne treba uzeti zvanje za kojeg su se dugo i naporno školovali. Treba im dati drugu šansu, dakako, ako nisu bili predugo u zatvoru da izgube kontinuitet edukacije i skupljanja bodova, što je u ovoj struci obveza.

Ovih se dana može čuti i da korupcija u zdravstvu ima veze s malim plaćama. Što mislite o tome?
– Mislim da je to floskula. To je isto kao da kažete da veliki stručnjaci nisu korumpirani, a mali jesu.

Kako komentirate prijedlog HLK da se odštete pacijentima koji su pretrpjeli neku liječničku pogrešku isplaćuju iz fonda koji bi većim dijelom punili porezni obveznici?
– Slažem se s kritikama da bi po toj zamisli pacijenti zapravo sami sebi isplaćivali odštete i moram priznati da je ta zamisao i mene iznenadila. Svi bi mi trebali imati dodatno osiguranje i mi smo to uveli oko 2000. godine. I ja sam potpisao to osiguranje – pogreška se može dogoditi i meni kao i svakom drugom. Prijedlog da se fond puni iz proračuna nije dobro rješenje jer svatko mora nositi teret odgovornosti svog posla. Velikim dijelom to se treba isplaćivati iz osiguranja liječnika, potom iz Komore, a tek manjim dijelo, i to ako se može, iz proračuna.

Kako ocjenjujete nedavno donesenu Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva?
– Ona ima tri karakteristike: preopširan prikaz povijesnih stečevina hrvatskog zdravstva, relativno dostatan prikaz aktualnih problema i apsolutno nedostatan prikaz rješenja krize i kaosa u sustavu zdravstva. Ciljevi i mjere obuhvaćaju manje od dvadeset posto, a ciljevi i mjere uvođenja reda u bolnice obuhvaćaju manje od jedan posto teksta strategije. To je potpuno paradoksalno kad se zna da bolnice imaju 1,5 milijardu kuna dospjelog duga prema dobavljačima. Dijelom su ti dugovi posljedica menadžmenta bolnica.

Mislite li da će nova politika lijekova poboljšati sustav?
– Mislim da je uvođenje dvije liste lijekova loš potez jer postoji mnogo jednostavnije rješenje – besplatne lijekove staviti na jednu listu, a one lijekove s kojima smo “familijarni” (poput Andola) postepeno puštati na takozvani OTC – sustav slobodne prodaje. No mnogo je važnije da se u novoj politici lijekova ne smije dogoditi da se izgubi ikoji preparat ili dijagnostička metoda koja će ići nauštrb sadašnjeg nivoa zdravstvene usluge.

Hvatsko zakonodavstvo s približavanjem EU treba smanjiti radno vrijeme liječnicima. Je li to uopće moguće provesti u našim uvjetima?
– Istina je da se najviše stručnih pogrešaka događa zbog premorenosti liječnika, to ne treba previše objašnjavati. Naši liječnici doista mnogo rade, no tako je to u cijelom svijetu i mislim da nema veze sa zakonima već s karakterom – velika većina liječnika ipak je tu zbog toga što voli ovaj posao i zbog toga ostaje na poslu da brine o svom pacijentu.

Građevinska industrija

‘Povjerenje investitora gradi se poštivanjem obveza, kvalitetom izvedbe i dobrom komunikacijom’

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske

Pristojbe pogađaju najbolesnije

Zdravstvene vlasti tvrde da iduća Vlada mora dio zdravstva staviti na tržište jer će se sustav urušiti. Kako bi to riješila vaša vlada kad biste dobili izbore?
– Smatram da Hrvatska mora zadržati postojeći Bismarckov sustav solidarnosti i već postoje sheme po kojem se on može prilagoditi potrebama, no mi se zbog aktualne socijalne situacije ne smijemo kretati u smjeru daljnjeg narušavanja načela solidarnosti. Prema tome, “da” tržištu, ali uz zadržavanje transfera zdravih prema bolesnima i bogatih prema siromašnima i zna se kako se to rješava kroz porezni sustav. To će sigurno ići u potpuno drugom smjeru nego sada – uvođenje administrativne pristojbe koju je Vlada uvela ne pogađa mene koji jednom godišnje idem liječniku već one najbolesnije.

Upravljanje bolnicama

Smatrate li da bi bolnice trebali voditi menadžeri umjesto liječnika?
– Složio bih se da liječnicima treba pomoći na više načina, a spomenut ću dvije opcije. Od jedanaest tisuća liječnika u Hrvatskoj barem njih pedesetak ima sklonost k menadžmentu, koji bi se trebali odlučiti baviti zdravstvenom administracijom, a ne biti malo liječnici a malo menadžeri. Možda sam prekritičan, no mislim da nije moguće biti vrhunski liječnik i voditi bolnicu. Druga je mogućnost dovesti ljude koji nisu zdravstveni djelatnici. Bolnice na Zapadu to su riješile tako da im bolnicu vode dvije osobe koje su ravnopravne – medicinski i financijski ravnatelj.