David Montero svakog se tjedna tri sata vozi od svojeg stana u Iztapalapi, četvrti na istočnom kraju ovoga grada, do sela u kojem je rođen kako bi pitkom vodom napunio pet kanistera od 19 litara te kako bi je pomiješao sa sokovima koje prodaje na štandu uz cestu. Njegova supruga Cecilia Silva Reyes tjedno kupuje i do osam takvih kanistera vode za kuhanje i piće. Voda iz slavine u njihovoj je zgradi “žuta”, gnjevno komentira Montero. “Takva je oduvijek.”

U Iztapalapi i mnogim zajednicama diljem Meksika stanovnici nemaju povjerenja u kvalitetu vode iz vodovoda, iako ponekad političari popiju koju čašu u javnosti kako bi ih uvjerili u suprotno. Istraživanje koje je lani provela Međuamerička razvojna banka pokazalo je da se u Meksiku godišnje po osobi popije 480 litara flaširane vode, što je više od svih država u kojima je istraživanje provedeno. “Ljudi se tom vodom koriste za kuhanje, za kupanje djece”, kaže Federico Basa?es, voditelj odjela za higijenu i vode u razvojnoj banci. Sličan je trend zabilježen u Kini, Indoneziji i Tajlandu jer si zbog rasta osobnog prihoda stanovnici mogu priuštiti kupnju flaširane vode. Basa?es kaže da istraživanje povlači pitanje pridaju li vlade dovoljno pozornosti kvaliteti vode dok vodovodom žele vodu učiniti dostupnom svim građanima. Istaknuo je da su zemlje Južne Amerike i karipske regije u poboljšanje kvalitete vode i zdravstvenih mjera od 1990. do danas godišnje ulagale ukupno 2,8 milijardi dolara. “Postoji li nekakav problem percepcije?”, pita se. Obitelji ponekad troše 10 posto prihoda na vodu, što je dvostruko više od onoga koliko bi prema procjenama banke trebale. Usto, pitanje je je li flaširana voda zapravo bolje kvalitete. “Dosad nismo imali pritužbi”, kaže Maximiliano Santiago, vlasnik tvrtke za pročišćavanje vode u Iztapalapi. Santiago radije kupuje i pročišćava vodu iz bunara koju kamionima dovozi iz okolice Mexico Cityja nego da se služi vodom iz vodovoda u Iztapalapi – “oštetila bi mi filtere”, kaže. Povremeno zove jednog biologa da provjeri kvalitetu vode, a radi svakog dana te dnevno zaradi oko 15 dolara. Oko 40 velikih kanistara stavi na dva teretna tricikla, gura ih kroz naselje i viče “voda”. Mexico City u proteklih je šest godina uložio 70 milijuna dolara u postrojenja za pročišćavanje vode, kaže Ramón Aguirre, upravitelj komunalnog vodnog gospodarstva. Oglašavanje velikih trgovaca flaširanom vodom smatra krivim za manjak povjerenja u gradsku vodu. “Na prodaji pitke vode vrti se novac”, kaže. Jesús Rebollo, aktivist iz Iztapalape, slaže se da je u proteklih nekoliko godina došlo do poboljšanja, ali kaže da većina ljudi u to ne vjeruje. Čak ni Rebollo nije siguran koliko je to ulaganje bilo učinkovito. “Kad voda dođe u cijevi, propadne sav trud koji je u vodu uložen”, kaže.

Elisabeth Malkin