Natalija Mataić, koja je predsjedanje Upravom Kutjeva preuzela u rujnu 2011.. za Poslovni dnevnik govori o projektima te kompanije i problemima s kojima se suočavaju gotovo svi hrvatski poduzetnici nastojeći ostvariti poslovne planove unatoč brojnim nevoljama koje donosi gospodarska kriza.

Potrošnja i dalje pada, prognoze o gospodarskom rastu i oporavku domaćeg tržišta vrve pesimizmom. S kakvim ambicijama Kutjevo čeka kraj 2012.?
Nastavak ekonomske krize i pad kupovne moći stanovništva nisu dobri pokazatelji, a tome pridonosi i rast cijena inputa u proizvodnji, prije svega gnojiva i zaštitnih sredstava te energenata. S obzirom na strukturu proizvodnje, prije svega mislim na primarnu ratarsku i vinogradarsku proizvodnju, moguća su negativna iznenađenja. Kilogram pšenice danas se trži po 1,5 kuna, ali se ne reflektira na brašno koje trgovci prodaju po 1,9 kuna, što ugrožava mlinarsku industriju. Za očekivati je da će mnogi mlinovi gasiti proizvodnju. Unatoč problemima u prvom polugodištu, povećali smo i prodaju i prihod. Bez obzira na ukupan pad tržišta, prodaju vina znatno smo povećali. Najveće je povećanje u stočarskoj proizvodnji, oko 15 posto, zbog dviju novih farmi za tov junadi. Prihode planiramo na 385 milijuna kuna uz bruto dobit iznad četiri milijuna.

Bavite se ratarstvom, stočarstvom i vinarstvom, donosi li ta simbioza plus kompaniji u recesiji ili koči specijalizaciju, a s njom i bolju konkurentnost?
U dugoročnim projekcijama model se pokazuje uspješnim iako to pitanje godinama otvara niz rasprava. Danas nije problem prodati živu stoku, potražnja je velika, istodobno je mesna industrija u krizi i cijene su u disperziji s cijenama žive stoke. Već dogodine situacija se može radikalno izmijeniti jer tržište nije uređeno. Na svjetskom tržištu raste potražnja za bijelim vinima i već se upozorava na mogući manjak. Posljednjih godina masovno su se sadile crne sorte, a potrošača crnih vina u svijetu nema mnogo. Disperzirana proizvodnja kao što je naša skuplja je, veći su fiksni troškovi, više je zaposlenika. Moramo, međutim, razmišljati i kao društveno odgovorna tvrtka, smatramo se pozitivnim primjerom koji otvara mogućnost egzistencije stanovništva Požeško-slavonske županije, a i šire.

Koliko investirate i u koje projekte?
Tijekom nekoliko prošlih godina uložili smo 186 milijuna kuna. Najviše, oko 86 milijuna, u vinogradarstvo i vinarstvo. Ovogodišnja ulaganja najvećim djelom bit će za nabavu nove opreme i mehanizacije u ratarskoj i vinogradarskoj proizvodnji.

Je li vino najveći izvor prihoda Kutjeva?
Unatrag nekoliko godina udjel vinarsko-vinogradarske proizvodnje iznosio je gotovo 40 posto u prihodu, no primat je preuzela biljna proizvodnja, vino je palo na 34%. U biljnoj proizvodnji je naš drugi jaki brend, Sjemenarstvo Kutjevo kvalitetom prednjači pred konkurencijom, stoga ima sigurne kupce i bez ulaganja u marketing.

Stoji li ocjena da je sjemenarstvo uništeno i da se sjeme mahom uvozi?
Sjemenarstvom su se bavili veliki proizvođači, riječ je o vrlo zahtjevnoj proizvodnji, počeli su odustajati nakon što je raspolaganje zemljištem dobila lokalna uprava. Ostali su bez potrebne zemlje, table su usitnjene i podijeljene brojnim obiteljskim gospodarstvima. Zbog izolacije prostora sjemenarskoj proizvodnji potrebne su velike plohe zemljišta. Kutjevo svoju prednost vidi upravo u sjemenarstvu, planiramo ga razvijati.

Već dvije-tri godine govori se o golemim zalihama vina koje će mnoge vinare gurnuti u bankrot. Ne zna se, međutim, konkretan podatak, kakvo je stanje u bačvama Kutjeva?
Intenzivirali smo aktivnosti prema tržištima Poljske, Češke, SAD-a, Rusije i Kine i već ove godine očekujemo znatne pomake u prodaji. Ozbiljnije otvaranje samo jednog tržišta rješava nas količina koje Kutjevo s kooperantima može proizvesti. Kriza nam je zapravo pomogla, pokrenuli smo nove kanale prodaje i orijentirali se na potencijalno velika tržišta. Postavili smo visoke ciljeve no, uspjeh, vjerujem, neće izostati i novu berbu dočekat ćemo sa minimalnim zalihama. Od ukupna izvoza svih hrvatskih vinara Kutjevo prisvaja 55 posto. Što se zaliha tiče u pravu ste, nitko nema točan podatak jer većina proizvođača prikriva količine. Kod mnogih su zalihe izuzetno visoke, već dogodine moglo bi biti vrlo teških situacija i kod nekih velikih vinara, a posebice srednjih i malih. Krajnje je vrijeme da se mali vinari udruže. Procjenjuje se da će za godinu-dvije njih 30 posto prestati s proizvodnjom, a toliko ih je već nestalo s tržišta unatrag tri godine.

Što je s inicijativom za stvaranjem hrvatskog vinskog brenda, može li Hrvatska postati globalno prepoznatljiva kao zemlja izvrsnih vina?
Udruga vinara pri HGK pokrenula je projekt brendiranja triju glavnih sorti: plavca malog, malvazije i graševine. Bez jasne strategije i ulaganja teško se u sljedećih desetak godina možemo pozicionirati na svjetskoj vinskoj karti. Volimo isticati tihi izvoz kroz turizam, no, suočavamo se i dalje s golemim udjelom sivog tržišta. Ono je u vinu definitivno najveće, procjenjuje se na čak 40-50 posto i često završava u turističkoj ponudi kao domaće vino, a uglavnom je niske kakvoće i ugrožava inicijativu brendiranja. Natležna tijela moraju strože nadzirati tržište. Graševina je sorta koju Kutjevo najviše uzgaja, godinama se trudimo održati visoku i ujednačenu kakvoću, što u konačnici i tržište prepoznaje. Graševina s lokaliteta kutjevačkog vinogorja, s obzirom na broj sunčanih sati, tlo, klimu, tradiciju i uzgoj, daje ono najbolje od svoje sortnosti. Posljednjih godina pojavilo se dosta novih vinara s graševinom, trebali bismo zajedno postići ujednačavanje kakvoće i cijene po uzoru na europske i svjetske vinske regije.

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost

Strateško partnerstvo

Hyundai ulazi u Ligu prvaka na pet sezona i otvara novo poglavlje svoje europske priče

Zar nije osnovana udruga koja radi na tom projektu?
Lani je osnovana Graševina Croatica, ali mi u Kutjevu odlučili smo ostati izvan udruge. Najveći smo proizvođač graševine i po tom je kriteriju utvrđeno da za rad udruge trebamo uplatiti najviše sredstava, no ne bismo mogli ni upravljati ni kontrolirati tijek novca jer u predsjedništvu udruge nije bilo osobe iz Kutjeva. U međuvremenu smo pristupili članstvu lokalne udruge Kutjevačkih vinara i nedavno organizirali Festival graševine s namjerom postizanja visoke razine kvalitete sorte u cjelini.

Piju li Hrvati više ili ih je recesija natjerala na štednju?
Ne piju manje, nego više konzumiraju vina iz nižih cjenovnih kategorija. Potražnja za skupim vrhunskim vinima znatno je pala, gotovo nema takvih potrošača. Prodaja vina kroz ugostiteljstvo samo u prvom polugodištu 2012. pala je 30-40 posto, kroz maloprodaju gotovo osam posto. Vina niže cjenovne kategorije, rinfuzna vina, pakiranja po tri, pet ili deset litara u ‘Bag in Boxovima’ sve su traženija. Najnoviji trend domaće ponude je vino u pet ambalaži, koja je izbačena s tržišta prije desetak godina. No, Kutjevo se nikada nije bavilo, niti će, proizvodnjom stolnih vina. Svjesni smo da dugoročno ne možemo imati velika očekivanja od ograničena domaćeg tržišta, niti od turističke sezone koja traje šest-sedam tjedana, pa se okrećemo izvozu.

Zabrana podizanja novih vinograda počinje danom ulaska u EU, namjeravate li do srpnja 2013. investirati u nove nasade?
U vlastitoj proizvodnji imamo 420 hektara, u kooperaciji još oko 500. S kooperantima suradnju odavno ugovaramo na 20 i više godina, što nam jamči i stabilnost i kvalitetu u proizvodnji. Nije mi poznato da itko među konkurencijom tako radi. Nove vinograde nećemo podizati, samo obnavljati stare nasade, i to sortom Graševina.

Većina izvoznika strahuje da će gubitkom tržišta zemalja Cefte, nakon ulaska Hrvatske u EU, pretrpjeti velike štete. Kako Kutjevo kani kompenzirati očekivani gubitak?
Samo na tržište BiH godišnje izvozimo 1,2 milijuna litara vina. Procjenjujemo da će carina od 15 posto smanjiti konkurentnost naših proizvoda i donijeti pad izvoza. Na tržištu Cefte mogli smo gotovo nepogrešivo planirati rast. U novim okolnostima to neće biti moguće, ali mi vjerujemo da će kvaliteta naših proizvoda očuvati postojeće tržišne pozicije.

Kutjevo se bavi i tovom stoke?
Na dvije vlastite farme, Kuli i Ivanindvoru, godišnje utovimo 4500 junadi, na Škomiću imamo uzgoj kroz sustav krava-tele. Planiramo proširenje i nove investicije u stočarskoj proizvodnji, ove godine sagradili smo dvije farme kapaciteta 500 grla. Tov svinja provodimo u kooperaciji, godišnje oko 25.000 grla. Dogodine očekujemo poremećaj na tržištu žive stoke s obzirom na predviđanja visoke cijene kukuruza, što bi moglo smanjiti tov.

Hrvatska je veliki uvoznik odojaka i svinjetine, kako potaknuti veću proizvodnju?
Uništena je sirovinska baza, trebat će mnogo godina da se obnovi. Problem je i što tržišna cijena mesa ne prati troškove proizvodnje, trgovci uvozno meso vrlo često dvojbene kakvoće prodaju po cijenama znatno nižim od proizvodnih. Prema svim našim kalkulacijama, nemoguće je proizvesti meso po cijeni po kojoj ga trgovci prodaju.
Naplata u mesnoj industriji u prosjeku traje više od 120 dana, koeficijent obrtaja je godinu i pol, što je izuzetno dug ciklus. Uzgoj odojaka rizičan je i skup, pa se masovno uvoze. Posljedica takva pristupa je da su odojci skuplji od janjaca, što se na ovim prostorima ne pamti.

Nema više prodaje državnih oranica, oko 250.000 hektara nudi se u zakup na 50 godina, javit ćete se na natječaje?
Svakako, jako smo zainteresirani, Kutjevo je 90-ih ostalo bez 8800 hektara. Nakon što je lokalna uprava dobila raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, mnogi kojima je dala te hektare, ili su ih posve zapustili i ne obrađuju ih, ili nemaju rezultate koji se uz dobru agrotehniku mogu ostvariti. Nadzora i sankcija nema iako je riječ o golemim gubicima. U ovogodišnjoj žetvi pšenice prosječan prinos na većini malih gospodarstava iznosio je oko četiri tone po hektaru, kod nas šest tona. Zanimaju nas i zakup i kupnja poljoprivrednog zemljišta ne samo u Kutjevu nego i šire prema brodskom, novogradiškom te području Orahovice.

Gdje je nestao brend Gušti koji je Kutjevo preuzelo 2010. kupnjom Improma?
Prodali smo ga. Godinu smo dana proizvodili dovozeći meso iz Kutjeva, no procijenili smo da proizvodnja dugoročno nije opravdana. Premda je posrijedi bio dobar brend, stečaj je ostavio negativan trag, proizvoda nije bilo dulje vrijeme u prodaji i konkurencija je međusobno podijelila tržište. Od jeseni, ali u Kutjevu, opet ćemo proizvoditi naš tradicionalni asortiman: buđolu, kulenovu seka i kulen Čiča Mata. Dok smo ga radili, bio je najbolji kulen na tržištu.

Nagrade podižu prodaju vani

Prestižni svjetski vinski časopis Decanter u konkurenciji više od 8000 uzoraka nagradio je nedavno Kutjevo zlatnom medaljom za Graševinu ledeno vino iz 2009., a Maximo Bianco berba 2010. osvojilo je zlato na Concours Mondialu u Bruxellesu. Utječu li takva odličja na bolju prodaju?
Kutjevo je godinama najnagrađivanija vinska kuća u Hrvatskoj, osvajamo prestižna priznanja i doma i u inozemstvu. Nakon nagrada na lokalnoj razini ne uočavamo veći pomak u prodaji vina, domaćim potrošačima poznata je naša visoka kvaliteta. Rado sudjelujemo na inozemnim ocjenjivanjima, koja su potpuno neovisna i gdje je u konkurenciji nebrojeno više uzoraka. Na mnogim inozemnim sajmovima naša vina postižu visoke ocjene, vjerujemo da odličja utječu i na bolju prodaju.

Sa sezoncima više štete nego koristi

Počela je primjena zakona o privremenim i povremenim poslovima u poljoprivredi, je li donio dobro rješenje za angažiranje sezonaca?
Nije ponuđeno najbolje rješenje, zakon ima niz nepotrebnih ograničenja. Posebno je nepovoljan za kampanjske poslove kada na dan angažiramo i više od 300 sezonaca. Ljudi se izmjenjuju na istoj površini, kontrola terena jako je zahtjevna, svaki dan morate lijepiti markice, što znači i pojačan nadzor radova i obavljanje administrativnih obveza, koje zakonom nisu smanjene. Bilo je krajnje vrijeme za uvođenje reda na terenu, no zakon više odgovara malim gospodarstvima s tek nekoliko sezonaca. Velikim tvrtkama operativno je donio mnogo više posla. Za veće sustave trebalo je možda uvesti pravila na dvotjednoj ili mjesečnoj razini, s usvojenim modelom nama su troškovi sezonskog rada skuplji. Malo više komunikacije s gospodarstvenicima pri donošenju zakona ne bi štetilo nikome.