Kineska elektroenergetska kompanija Dong Fang (DEC) zanima se za gradnju drugog bloka termoelektrane Pljevlja, kojim bi se dugoročno riješio sve veći problem opskrbe Crne Gore električnom strujom.

Kineski stručnjaci već su doputovali u Crnu Goru i otpočeli prve analize projekta vrijednog 330 milijuna eura. Hoće li zainteresirane strane postići dogovor, znat će se sredinom kolovoza. Crnogorska strana vjeruje u uspjeh dogovora kojim bi drugi blok TE Pljevlja gradio baš DEC na temelju svojedobno izrečene namjere kineske vlade da u sljedećim godinama u zemlje jugoistočne Europe investira deset milijardi eura izuzetno povoljnih kredita s kamatnom stopom od jedan do tri posto. Projekt drugog bloka pljevaljske termoelektrane ne bi se realizirao uobičajenim postupkom, odnosno raspisivanjem međunarodnog natječaja, nego bi bio plod izravnih dogovora crnogorske i kineske vlade.U Crnoj Gori više od tri desetljeća nije izgrađen nijedan ozbiljniji elektroenergetski izvor što vodi do sve ozbiljnijih deficita u opskrbi strujom. Procjenjuje se da Crnoj Gori nedostaje gotovo trećina ukupnih potreba električne energije. Zbog stalnih povećanja cijena uvozne struje, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) od sljedećeg će mjeseca povisiti cijene električne energije 17 posto i još jednom toliko u sljedeće dvije godine. Drugi blok TE Pljevlja trebao bi biti izgrađen za tri godine, čime bi Crna Gora dobila novih 1,3 milijarde kilovatsati struje. Crnogorska vlada i EPCG žele da kineski partner drugi blok pljevaljske termoelektrane gradi po sistemu “ključ u ruke”, a kao svoj ulog za aranžman ponudit će hipoteku nad oba bloka termoelektrane. Osim gradnje termoelektrane Kineze zanimaju još neki kapitalni poslovi. Crnogorski premijer Igor Lukšić podsjetio je da su kineske kompanije zainteresirane i za gradnju autocesta Bar – Boljare, koji bi jug zemlje trebao spojiti sa srpskom granicom. Premijer Lukšić je rekao da će vlada ponovno razmotriti pitanje gradnje autoceste nakon što dobije uvid u tehnološkoekonomsku studiju. Izrada studije povjerena je londonskoj konzultanskoj tvrtki Scott Wilson. Pola milijuna eura za izradu studije osigurano je sredstvima EU.