U smjelijim vremenima Ciudad de la Luz bio je zamišljen kao filmski studio za velike projekte “gdje će se bajke pretvarati u stvarnost”. Studio je bio opremljen čak i najsuvremenijim strojevima za stvaranje valova kojima se u golemome spremniku za vodu mogla simulirati katastrofa poput tsunamija, iako se studio nalazi tik uz Sredozemno more. Cijeli je projekt nalikovao Hollywoodu na španjolskoj obali.

Međutim, vodeni topovi u Ciudad de la Luzu ili Gradu svjetla danas su suhi, a 22 hektra zemljišta za filmske setove gotovo su napuštena. Taj kompleks koji je izgrađen javnim novcem sada se prodaje, no potencijalni kupci iz producentskih kuća nisu veoma zainteresirani. Europska unija postavila je ultimatum regionalnoj vlasti u Valenciji da objasni kako namjerava osigurati povrat 325 milijuna eura poreznih obveznika neodgovorno potrošenih na ambicije filmskih mogula. No čini se kako bi odgovor iz Španjolske mogao biti vrlo kratak. “Iskreno govoreći, nemamo dovoljno novca za isplatu duga”, tvrdi José Ciscar Bolufer, potpredsjednik vlade pokrajine Valencije.Filmski studio otvoren je 2005. godine, u valu gradnje koji je zahvatio 17 španjolskih autonomnih regija. Spoj interesa bankara, građevinskih magnata i regionalnih dužnosnika doveo je do pokretanja neisplativih projekata poput Ciudad de la Luza, što posebno upada u oči javnosti danas kada država tone sve dublje u krizu. Nakon što je EU u lipnju refinancirala španjolski bankarski sektor, Madrid se našao pred sve snažnijim pritiscima ulagača. Investitori traže od države da dovede javne financije u red smanjenjem ovlasti autonomnih pokrajina nad potrošnjom, osobito na području zdravstva i obrazovanja. Konzervativna vlada premijera Mariana Rajoya također krivi pokrajine za velik dio fiskalnih problema s kojima se Španjolska u posljednje vrijeme suočava. U skladu s time, vlada je odredila stroge proračunske ciljeve za 2012. godinu. Rajoyeva vlada zaprijetila je preuzimanjem kontrole nad proračunom onih regija koje su neodgovorno trošile državni novac.Ciudad de la Luz postao je neslavnim primjerom pomame za spektakularnim građevinskim pothvatima u Valenciji. Ti neuspjeli projekti doveli su do gubitka od 25,5 milijardi dolara u vidu novonastalih pokrajinskih dugova te bankrota infrastrukturnih projekata.

Osim toga, Valencia se sada mora suočiti s pritiscima iz Europe, ali i kod kuće. U Valenciji su ostvarena brojna velika ulaganja – izgrađena je marina za velike jahte, operna kuća nalik na onu u Sydneyju, futuristički znanstveni muzej, najveći akvarij u Europi, most u obliku brodskoga jedra te zračna luka čijom pistom nikada nije prošao niti jedan zrakoplov. U gradu su se također počela održavati natjecanja poput jedriličarske regate America’s Cup i utrka Formule jedan. Vrijednost obveznica pokrajine Valencija srozala se na najnižu razinu, a regionalna vlast i lokalne institucije postaju izrazito nestabilnima zbog glasina o korupciji i neracionalnome trošenju sredstava.Španjolska banka CAM prošle je godine doživjela slom, a guverner španjolske središnje banke nazvao ju je “dnom dna” štednih banaka. Upravo je na leđa štedionica spala većina tereta loših zajmova za nekretnine u Španjolskoj. Kritičari optužuju regionalnu vlast u Valenciji za robovanje poznatim projektantima poput Santiaga Calatrave, arhitektonske zvijezde koja je pretvorila isušeno korito rijeke u svojoj rodnoj Valenciji u kompleks futurističkih građevina pod nazivom Grad umjetnosti i znanosti. Calatravin projekt na natječaju nije imao takmaca, a jedan zastupnik regionalnoga parlamenta tvrdi kako se arhitektova provizija za projekt učetverostručila, što je u javnosti prošlo nezapaženo. Tvrtka koja upravlja Ciudad de la Luzom podignula je tužbu protiv pokrajine Valencija kojom potražuje povrat pet milijuna dolara.Naravno, posjetitelji iz inozemstva u čudu su pred velikim projektima. “Sada shvaćam zašto u Europi vlada financijska kriza”, ističe Bryce Matuschka s Novog Zelanda. “Most je pravo remekdjelo, a akvarij je također odličan, no neke vas građevine tjeraju da se upitate je li to bilo vrijedno svega tog novca.”

Doreen Carvajal i Raphael Minder