Pavle Mirčov i njegova partnerica Danijela svakih 15 minuta nervozno provjeravaju elektronsku poštu, očajnički čekajući spas – kupca spremnog platiti gotovo 40.000 dolara za njegov ili njezin bubreg. Ovi roditelji dvoje djece tinejdžerske dobi ponudili su vlastite organe na prodaju putem lokalne internetske zatvorene i tajne stranice prije šest mjeseci kada je Pavle (50) izgubio posao u ovdašnjem pogonu za proizvodnju mesa.

Kaže kako otad ne uspijeva pronaći posao te priznaje da je potpuno očajan. “Kada moraš prehraniti obitelj, prodaja bubrega ne doima se kao pretjerano velika žrtva”, objašnjava. Stručnjaci tvrde kako mnogi Europljani, suočeni s mogućnošću krajnjeg siromaštva, prodaju bubrege, plućna krila, koštanu srž te rožnice. Ovaj fenomen relativno je nov u Srbiji, državi koja je bila u ratu, a sada se bori s financijskom krizom koja je poharala cijeli kontinent. Širenju ilegalne trgovine organima u Europi, gdje ona upravo dobiva na zamahu, pridonio je internet, manjak organa za transplantacije diljem svijeta, a u nekim slučajevima veliku ulogu igraju beskrupulozni preprodavači spremni iskoristiti nečiju bijedu. U Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i Rusiji na internetu su se pojavili oglasi ljudi koji preprodaju organe (kao i kosu, spermu te mlijeko za dojenje), a za pluća traže i do 250.000 dolara. Krajem svibnja izraelska policija uhitila je deset članova međunarodnog zločinačkog prstena osumnjičene za krijumčarenje organa u Europi, izjavili su dužnosnici Europske unije. Navode kako su ti osumnjičeni ciljali na siromašne stanovnike Moldavije, Kazahstana, Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. “Krijumčarenje organima je industrija koja bilježi rast”, tvrdi Jonathan Ratel, posebni tužitelj EU koji je glavni odvjetnik na slučaju koji se vodi protiv nekolicine pojedinaca optuženih za navođenje siromašnih žrtava iz Turske i s nekad komunističkog Kosova na prodaju bubrega lažnim obećanjima o isplatama i do 20.000 dolara.

“Organizirane zločinačke skupine vrebaju ranjive pojedince s oba kraja opskrbnog lanca. Ljude koji žive u kroničnom siromaštvu i očajne, ali bogate pacijente koji će uraditi sve što treba kako bi preživjeli.” Glavne opskrbne zemlje već neko vrijeme su Kina, Indija, Brazil i Filipini. No stručnjaci upozoravaju da su Europljani sve češće žrtve trgovine organima. Prema procjenama organizacije za ljudska prava Organs Warch iz Berkeleyja u Kaliforniji koja prati ilegalnu trgovinu organima, svake se godine u svijetu nezakonito preproda 15 do 20 tisuća bubrega. U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pak nagađaju da je zadovoljeno tek 10 posto globalnih potreba za transplantacijama organa. Nancy ScheperHughes, ravnateljica gore spomenute organizacije Organs Watch kaže da ju pokušaji siromašnih Europljana da prodaju vlastite organe podsjećaju na razdoblje nakon raspada Sovjetskog Saveza, kada se zbog kronične nezaposlenosti pojavila gomila voljnih ponuđača. Zgrbljen nad računalom u Kovinu, Pavle Mirčov pokazuje novinaru svoj oglas za prodaju bubrega, koji sadrži njegovu krvnu grupu i telefonski broj. “Hitno prodajem bubreg. Krvna grupa A”, piše u oglasu. “Nalazim se u vrlo teškoj financijskoj situaciji. Izgubio sam posao, a novac mi je potreban za školovanje dvoje djece.” Pavle kaže da su mu nakon šest mjeseci oglašavanja dani obilježeni trenucima nade i razočarenja. Priča kako mu je jedan čovjek iz Mannheima ponudio da dođe u Njemačku i obavi transplantaciju, sve o njegovom trošku.

No kada je ponovno pokušao stupiti s njim u kontakt, ovaj ne nestao. Jedna žena iz Makedonije ponudila je 24.000 dolara za bubreg njegove partnerice Danijele, ali to je bilo 12.000 dolara manje od tražene cijene. Naime, s obzirom da ima krvnu grupu 0, može dobiti dodatnu premiju od 12.000 dolara jer je ta krvna grupa odgovarajuća za većinu primatelja.Đoko Makšić, vodeći nekrolog i voditelj transplantacijskog programa pri beogradskoj Vojnoj medicinskoj akademiji izražava nevjericu glede ilegalne prodaje organa u Srbiji te tvrdi da svakog potencijalnog donatora pomno provjerava i odobrava bolnički odbor. Trgovina organima u Srbiji je zakonom zabranjena i kažnjiva. No to nije nikakva prepreka za ljude iz Doljevca, siromašne općine sa 19.000 stanovnika na jugu Srbije, gdje je vlada odbila pokušaj stanovnika da registriraju lokalnu agenciju putem koje bi prodavali organe i krv u inozemstvu. Violeta Čavac, kućanica koja se zalaže za osnivanje te agencije, kaže da je nezaposlenost u Doljevcu dosegnula 50 posto te da je preko 3000 osoba željelo sudjelovati u tom projektu. Kaže kako sada stanovnici pokušavaju dijelove tijela prodati u susjednim zemljama kao što su Bugarska i Kosovo. “Prodat ću bubreg, jetru, sve što trebam, samo da preživim”, kaže ona. Pavle Mirčov kaže da se nimalo ne boji operacije, kao ni zakona prema kojima je prodaja organa zabranjena. “To je moje tijelo i trebao bih s njime moći raditi štogod želim”, kaže.

Dan Bilefsky