Wendy je voditeljica prodaje u Šangaju, a do prošle je godine upravljala svojom sudbinom. Wendy, kojoj smo radi zaštite identiteta nadjenuli nažno ime, uštedjela je nakon fakulteta desetke tisuća yuana i htjela je ostvariti san o vlastitoj nekretnini tako što je dala polog za stan u Šangaju.

A onda su je roditelji nagovorili da umjesto kupnje kuće pomogne svojem rođaku. “Moj biao ge ima već 34 godine i ne može naći ženu”, kaže ova dvadesetosmogodišnja jedinica o svojem starijem rođaku. “Moji su roditelji mislili da će lakše naći ženu ako mu pomognemo da kupi kuću.” Unatoč reformama koje su na kineskom tržištu provedene u posljednjih deset godina, većina žena i dalje ima vrlo ograničenu ekonomsku moć. Zbog rodne diskriminacije žene ne mogu napredovati na položaje u višoj upravi, razlika u dohotku muškaraca i žena značajno je porasla, a nemaju ni pristup nekretninama, naročito sad kad vlada pokušava obuzdati prenabujalo tržište nekretnina. U Kini razlika u dohotku muškaraca i žena nije samo problem poštenih odnosa: ako se taj problem ne riješi, kinesko bi se gospodarstvo moglo dodatno usporiti. Treba prepoznati puni ekonomski potencijal žena, naročito zato što kinesko stanovništvo stari, a radna se snaga smanjuje. Kinu su možda pohvalili što je u svemir nedavno poslala prvu ženu, no nova generacija čelnika države, koja će na vlast doći krajem ove godine, ne pokazuje želju da se problemu sustavne rodne nejednakosti ozbiljno pristupi. Wendyna priča dovodi u pitanje tvrdnju da je drakonska politika jednog djeteta pogodovala ženskoj djeci u urbanim sredinama. Naime, smatra se da su mlade žene u Kini danas obrazovanije nego ikad te da je za njihov obrazovni uspjeh dijelom zaslužno i to što se za roditeljska ulaganja ne moraju natjecati s bratom.

Ta teorija možda vrijedi za obrazovanje, što se može pripisati maoističkom principu jednakosti rodova, no što se tiče velikih sredstava za kupnju stambenog prostora, mlade urbane žene i dalje se moraju natjecati s muškarcima iz svoje šire obitelji. Ako roditelji imaju i sina i kćer, obično kuću kupe samo sinu. Taj je uzorak davanja prednosti već sam po sebi problematičan, a još je čudnije što neki roditelji ne žele pomoći svojoj jedinici da prikupi novac za polog za kuću samo zato što je žena. Roditelji tih žena radije će potrošiti značajne svote, često veće od 100.000 yuana ili nekoliko desetaka tisuća dolara, da kupe kuću muškome rođaku. Uzmimo, na primjer, Lindu, kojoj je ime također promijenjeno. Linda ima 27 godina, radi kao informatičarka u Šangaju, a njezini su roditelji muškome rođaku pomogli da kuću kupi gotovinom. Isto tako, roditelji joj nisu htjeli ni minimalnim udjelom pomoći da prikupi novac za polog za vlastiti dom. Osjeća li Linda nepravdu? Ne, kaže, jer joj je odmalena usađena ideja da muškarac iz šire obitelji mora imati svoj dom. “Moji roditelji nemaju nikakvu obvezu pomoći mi da kupim kuću, a moj rođak nema gdje živjeti”, kaže Linda. Ova je priča samo jedan primjer kako je Kineskinjama uskraćen pristup vjerojatno najvećem bogatstvu koje se obrće na tržištu nekretnina, koje je, prema podacima banke HSBC, 2010. godine vrijedilo više od 17 bilijuna dolara. Čak i uz stroge regulativne mjere prilikom kupnje nekretnina, Kina i dalje ima najveće tržište stambenih nekretnina na svijetu, a stopa vlasništva nekretnina nedavno se, prema podacima kineske središnje banke, popela na 90 posto, iako je stopa vlasništva u velikim gradovima niža.

Nekrenine su najveći izvor bogatstva u gradovima poput Šangaja, kako pokazuju podaci koje su nedavno objavili Hurun Report i Gao Fu Wealth Management. Obični građani mogu si priuštiti kupnju nekretnine samo putem udruživanja sredstava, a u ovako duboko patrijarhalnom društvu to znači da se bogatstvo koje se stječe nekretninama preusmjeruje prema muškarcima. Istraživanje koje je vlada nedavno provela pokazalo je da otprilike dvije trećine muškaraca ima vlastitu nekretninu ili dijeli vlasništvo nad nekretninom, a isto vrijedi za tek trećinu žena. Međutim, te brojke ne otkrivaju u kojem postotku muškarci imaju isključivo vlasništvo. Većinu nekretnina u vlasništvu muškaraca uglavnom su financirala žene svojom teško stečenom ušteđevinom. Neke se žene, dakako, znaju oduprijeti snažnim društvenim silama koje ih navode da muškarcima prepuste svoju najvrjedniju imovinu. Nadam se da će sve više roditelja uvidjeti koliko je važno da kćerima pomognu kupiti kuću jednako kao što pomažu i sinovima. No zasad je previše priča kao što je ova Wendyna. Wendyn rođak i dalje traži suprugu, no zahvaljujući novcu koju su mu dali Wendy i njezini roditelji, on danas ima svoj dom.

Leta Hong Fincher studentica je doktorskog studija sociologije na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu, a bavi se nejednakošću rodova.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com