Zagrebačka tvrtka Agroproteinka jedna je od onih koja svoj streloviti poslovni uspon posljednjih desetak godina uvelike duguje hrvatskom približavanju Europskoj uniji. Naime, Agroproteinka je tvrtka koja se bavi odlaganjem otpada i nusproizvoda životinjskog porijekla, kafilerijom, i to primjenom sve strožih normi pravne stečevine Europske unije. Hrvatska je prehrambena industrija stoga morala uložiti znatan napor i novac u sigurnost svojih proizvoda. Ova tvrtka ima svoje korijene u 1984. godini kada je specijaliziran pogon osnovan u PIK-u Sljeme u zagrebačkim Sesvetama. Od 1989. godine tvrtka posluje kao samostalan poslovni subjekt, a 1990-ih prešla je u ruke obitelji Grlić Radman koja ju je razvila do današnje veličine. Sve do 2000. godine Agroproteinka je godišnje prerađivala između 20 i 25.000 tona otpada. No s početkom pregovora o priključenju Europskoj uniji naglo dolazi do rasta njezinih aktivnosti. Tako je već 2001. obrađeno 31,5 tisuća tona otpada, a do 2005. to se popelo na 52.000 tona. U sljedećim se godinama bilježi također velik rast koji je prošle godine došao do 90.000 tona. Naravno, s rastom prerađenih količina otpada rastao je i prihod, koji je sa 81 milijun kuna u 2007. danas dosegnuo gotovo 140 milijuna. Neto dobit je lani također porasla na 21,2 milijuna kuna sa 18,2 milijuna kuna 2010. godine. Ivica Grlić Radman, predsjednik Uprave Agroproteinke, naglašava veliku važnost tvrtki kao što je njegova za zdravlje ljudi i zaštitu okoliša.

Povukli 16 milijuna eura
“Hrvatski stočni fond je danas višestruko manji nego što je bio prije petnaest godina. Isto tako domaća je industrija proizvela manje mesa nego tada. Istodobno vidimo da se zbrinjava tri puta više životinjskog otpada i nusproizvoda nego što je to bio slučaj tada. Naravno, radi se o tome da su godinama pojedinci, ali i tvrtke, zbrinjavale takav otpad ”na vlastiti način“, a to najčešće znači da je bio zakopavan u zemlju. Regulativa Europske unije ne priznaje takav način zbrinjavanja jer se ne može sa sigurnošću utvrditi da dio toga nije završio u hrani koja se plasira na tržište, što pak onemogućuje dobivanje HACCP certifikata bez kojeg se danas ne može na tržište”, objašnjava ukratko Grllić Radman razloge zašto je njegova tvrtka ostvarila toliki rast prometa. Koliko je ova industrija važna za EU pokazuje to što je Agroproteinka dobila 9,3 milijuna kuna nepovratnih sredstava iz programa SAPARD za modernizaciju i širenje pogona, a još 6,5 milijuna iz IPARD-a za gradnju tri sabirališta otpada je u realizaciji. Hrvatska je regionalni lider u ovoj industriji gotovo na čitavom Balkanu, od BiH i Srbije pa preko Rumunjske, Bugarske do Grčke (iako su te tri zemlje članice EU), gotovo da i nema nekoga većeg industrijskoga kapaciteta u sektoru. Stoga u Agroproteinki vide veliku priliku za širenje u regiju jer su uvjeti pregovora o priključenju Uniji sve stroži i izvjesno je da ni jedna zemlja u regiji više neće moći završiti pregovore s Bruxellesom bez adekvatnog rješenja problema odlaganja takva otpada. U Europi je industrija prerade životinjskih nusproizvoda i prerađivača masti već dugo ukorijenjenja u prehrambenu industriju, a njihova udruga EFPRA je važan čimbenik u donošenju zakona na razini Unije.

Iskorak u energetiku
Produkti koji izlaze iz pogona Agroproteinke, i srodnih tvornica u toj industriji, uglavnom su povezani sa životinjskom hranom i energijom. Stoga je u posljednje vrijeme EFPRA jače prisutna i u sektoru obnovljivih izvora energije jer su njezine članice sve veći proizvođači biogoriva i bioplina. O iskoraku u obnovljive izvore razmišljaju i u Agroproteinki gdje bi uskoro trebao niknuti pogon za bioplin snage dva megavata. “Bioplin je nusproizvod koji možemo dobiti iz našega proizvodnog procesa, a osim što ga možemo koristiti kao energent u našem pogonu, imamo prilike i za njegov plasman na tržište”, navodi Grlić Radman. O konkretnim rokovima i cijenama tog projekta za sada još ne želi spekulirati, no navodi da će to biti uskoro. Iako se tvrtke tog sektora bave i biogorivom, prvi čovjek Agroproteinke pojašnjava da u Hrvatskoj za to nemaju ekonomske računice zbog relativno malih količina prerade. Naime, kako sam pojašnjava, njihova partnerska tvrtka u Nizozemskoj godišnje preradi i više od 600.000 tona otpada, a u Hrvatskoj se ukupno obradi jedva 90.000 tona. Na ovom se prostoru animalni nusproizvodi industrijski zbrinjavaju od 1976. godine kada je s time počeo PIK Sljeme. Osam godine poslije osnovana je i posebna organizacijska jedinica, OOUR. Od samog početka te djelatnosti u PIK-u za to je bio zadužen Ante Grlić Radman, otac sadašnjeg predsjednika Uprave Agroproteinke, koji je, iako neformalno, i dalje uvelike prisutan u ovoj tvrtki. Danas tvrtka na lokaciji pokraj Sesvetskoga Kraljevca ima dva pogona. Naime, regulativa Europske unije zahtijeva da se razni otpad obrađuje, iako na isti način, u različitim pogonima. Stoga i Agroproteinka na tržište plasira dva proizvoda iako istovjetna, i to klasično stočno brašno iz starije tvornice te PAR (prerađeni animalni protein) iz novog pogona koji je izgrađen s pomoću subvencije Europske unije.

Priznanje europskih partnera

Prvi kongres struke izvan EU
Agroproteinka je prošlog mjeseca bila domaćin kongresa Europskog udruženja prerađivača animalnih nusproizvoda i proizvođača masti (EFPRA), a kako je jedina tvrtka koja dolazi iz nečlanice EU, Ivica Grlić Radman naglašava da je to veliko priznanje Hrvatskoj, ali i poticaj regiji da djeluje u tom sektoru. Više od 330 tvrtki iz ove industrije, kao i predstavnici EK te nacionalnih uprava za sigurnost hrane sastali su se početkom lipnja u Dubrovniku. Na kongresu je bilo riječi o novim trendovima u prehrambenoj industriji te načinima na koji bi se još efikasnije zaštitilo čovjekovo zdravlje i okoliš.