Ilija V. Ponomarev stajao je pred glasnom gomilom više od 50.000 protuvladinih prosvjednika u središtu Moskve, plavih očiju gotovo potpuno zatvorenih pred naletima kiše i snažnog vjetra s razmahanom desnicom u zraku. “Jesmo li svjesni naravi vlasti pod kojom živimo? Ne znamo li što je točno Putin?”, izvikivao je na skupu u lipnju. “Moramo djelovati!”

Vjetar je šibao bijelu vrpcu prikopčanu na rever njegova sakoa. “Moramo se baciti u napad. Moramo prestati pričati i umjesto toga doista postati vlast jer mi i jesmo vlast”, izjavio je, nakon čega je ponovio: “Mi! Jesmo! Vlast!” Okupljena masa pridružila mu se u skandiranju. “Mi jesmo vlast!”Ponomarev (36) nije tek neki nezadovoljni provokator. Trenutno služi drugi mandat u državnoj Dumi, donjem domu parlamenta te pokušava nešto rijetko viđeno u modernoj ruskoj politici – podrivati trenutni poredak dok mu služi. Po učenju znanstvenik, po zanimanju informatički poduzetnik, Ponomarev je jedan od samo dva savezno izabrana dužnosnika aktivno uključena u ulične prosvjede protiv vlade predsjednika Vladimira Putina. (Drugi je njegov prijatelj i zastupnik Dmitrij G. Gudkov) Ponomarev se prikazuje kao pragmatičan, ako već nije naročito gorljiv, zagovornik promjena. Često služi kao posrednik između prosvjednika i policije, a ta mu je uloga puno jednostavnija jer kao član Dume uživa imunitet od uhićenja i kaznenog progona. No u parlamentu, gdje su on i Gudkov članovi manjinske stranke Samo Rusija, smatraju ga problematičnim mladićem, koji neumorno dodaje dašak ulične pobune tijelu koje već preko deset godina bez ikakvog pogovora odobrava Putinove mjere.U lipnju su Gudkov, Ponomarev i još neki upriličili prvu opstrukciju otkad je Putin došao na vlast. Iako im nije pošlo za rukom spriječiti izglasavanje članka zakona kojim se određuju visoke zakonske kazne za političke prosvjednike, privukli su veliku pažnju javnosti i pokazali kako većinska stranka Jedinstvena Rusija više ne uživa potpunu kontrolu.

Ponomarev smatra da je najvažnije u cijeloj stvari bilo to što je ovaj potez bio korak prema izgradnji snažne oporbe i uspostavljanju istinske rasprave u navedenom tijelu. Za razliku od ostalih prosvjednika Ponomarevu i Gudkovu policija nije pretražila dom. No ne zna se koliko će se dugo tolerirati njihova ulična politika. Ponomarev se već godinama kreće poslovnim, političkim i vladinim krugovima. Radio je za Yukos, nekada najveću naftnu kompaniju u Rusiji, u kojoj je sudjelovao na uspostavi računalnog sustava. Bio je i glavni informatičar u Komunističkoj partiji te član Centralnog komiteta. “Bez obzira hoće li doći do mirnih pregovora za okruglim stolom ili sporazuma o bezuvjetnoj predaji, ondje mora biti netko tko zna razgovarati s tim ljudima”, kaže Ponomarev. Ako mu se ostvari želja, spomenuti pregovori počet će vrlo brzo. “U najboljem slučaju”, kaže, “Putin će pristati na razgovor, na pregovore, pa se može pokrenuti miran i postupan prijenos vlasti. Spremni smo dati mu sva moguća jamstva”.Priznaje kako je glavna prepreka nespremnost oporbe i njezina nemogućnost predstavljanja vođe koji bi dobio svekoliku podršku javnosti. Trenutno je najizgledniji izbor Navalni. U međuvremenu, Putinov stisak je čvrst. Čak i neki najbliskiji prijatelji Ponomareva tvrde kako mu neće biti nimalo lako izgraditi povjerenje, s obzirom na čvrste veze u vlasti. “Nitko ne vjeruje političarima – prisutna je golema kriza vjerodostojnosti”, kaže Alena Popova, njegova prijateljica i partnerica u nekoliko poslovnih i političkih pothvata. “Ne vjerujem mu. Ali vjerujem u njega. Znam da je on prava osoba za pokretanje promjena.”

David M. Herszenhorn