Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Ne žele potvrđivati autentičnost umjetnina

Autor: The New York Times
01. srpanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Proslavljena sloboda izražavanja u umjetnosti više se baš i ne odnosi na stručna mišljenja o autentičnosti djela. Dok kroz tržište umjetnina prolaze strahovito visoke svote, a stručna presuda može stvoriti ili uništiti bogatstvo, nekolicina vrlo javnih sudskih tužbi stručnjake je navela na to da se cenzuriraju zbog straha od upletanja u tužbe.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Zaklada Andy Warhol za vizualnu umjetnost, Zaklada Roy Lichtenstein i Muzej Noguchi iz New Yorka prestali su izdavati potvrde o autentičnosti djela kako bi izbjegli vucaranje po sudovima. U siječnju je londonski Umjetnički institut Courtauld istaknuo da bi “moglo doći do sudskog djelovanja” nakon što je otkazao forum o kontroverznoj seriji od otprilike 600 crteža čije se autorstvo pripisuje Francisu Baconu. Osim toga, vodeći stručnjaci za Degasa nisu se htjeli izjasniti jesu li 74 figurice od gipsa zadivljujuće otkriće Degasovih djela ili je riječ o prevari. Ta je nervoza zahvatila i strukturu kataloga, jasnog i stručno uređenog kompendija djela nekog umjetnika. Aukcijske kuće ponekad ne žele imati posla s djelima koja nisu uvedena u kataloge pa su i autori kataloga postali meta sudskih tužbi, da ne spominjemo mito te čak i prijetnje smrću. Međutim, zbog drastičnog rasta cijena umjetnina, u odnosu na troškove i korist tužbe prevara je jednostavno isplativija, kaže Nancy Mowll Mathews, predsjednica Udruge autora kataloga. Neki smatraju da će zbog sve veće nesklonosti javnim istupima o autentičnosti djela krivotvorine i pogrešno pripisana djela i dalje kolati tržištem te da nova otkrića možda neće biti prepoznata. Kriza koja prijeti potaknula je oštru etičku raspravu – treba li progovoriti ako uočite sumnjivo djelo ili šutjeti, kako savjetuju pravnici? Nakon što su 2005. godine, svjedočili borbi drugih organizacija protiv sudskih tužbi, Zaklada Roy Lichtenstein uložila je 5 milijuna dolara u osiguranje od odgovornosti te pooštrila postupak potvrde autentičnosti, kaže izvršni direktor zaklade Jack Cowart. Warholova je zaklada 2011. godine objavila da je potrošila 7 milijuna dolara braneći se od tužbe oko svilotiska koji je odbila uvrstiti u katalog. Kad je Cowart nazvao svoje osiguravateljsko društvo kako bi ispitao hoće li Lichtensteinova zaklada biti zaštićena ako dođe do slične tužbe, agent je rekao da se to ne može predvidjeti. “Tad smo tek postali svjesni svega”, kaže Cowart.

Proslavljena sloboda izražavanja u umjetnosti više se baš i ne odnosi na stručna mišljenja o autentičnosti djela. Dok kroz tržište umjetnina prolaze strahovito visoke svote, a stručna presuda može stvoriti ili uništiti bogatstvo, nekolicina vrlo javnih sudskih tužbi stručnjake je navela na to da se cenzuriraju zbog straha od upletanja u tužbe.

Zaklada Andy Warhol za vizualnu umjetnost, Zaklada Roy Lichtenstein i Muzej Noguchi iz New Yorka prestali su izdavati potvrde o autentičnosti djela kako bi izbjegli vucaranje po sudovima. U siječnju je londonski Umjetnički institut Courtauld istaknuo da bi “moglo doći do sudskog djelovanja” nakon što je otkazao forum o kontroverznoj seriji od otprilike 600 crteža čije se autorstvo pripisuje Francisu Baconu. Osim toga, vodeći stručnjaci za Degasa nisu se htjeli izjasniti jesu li 74 figurice od gipsa zadivljujuće otkriće Degasovih djela ili je riječ o prevari. Ta je nervoza zahvatila i strukturu kataloga, jasnog i stručno uređenog kompendija djela nekog umjetnika. Aukcijske kuće ponekad ne žele imati posla s djelima koja nisu uvedena u kataloge pa su i autori kataloga postali meta sudskih tužbi, da ne spominjemo mito te čak i prijetnje smrću. Međutim, zbog drastičnog rasta cijena umjetnina, u odnosu na troškove i korist tužbe prevara je jednostavno isplativija, kaže Nancy Mowll Mathews, predsjednica Udruge autora kataloga. Neki smatraju da će zbog sve veće nesklonosti javnim istupima o autentičnosti djela krivotvorine i pogrešno pripisana djela i dalje kolati tržištem te da nova otkrića možda neće biti prepoznata. Kriza koja prijeti potaknula je oštru etičku raspravu – treba li progovoriti ako uočite sumnjivo djelo ili šutjeti, kako savjetuju pravnici? Nakon što su 2005. godine, svjedočili borbi drugih organizacija protiv sudskih tužbi, Zaklada Roy Lichtenstein uložila je 5 milijuna dolara u osiguranje od odgovornosti te pooštrila postupak potvrde autentičnosti, kaže izvršni direktor zaklade Jack Cowart. Warholova je zaklada 2011. godine objavila da je potrošila 7 milijuna dolara braneći se od tužbe oko svilotiska koji je odbila uvrstiti u katalog. Kad je Cowart nazvao svoje osiguravateljsko društvo kako bi ispitao hoće li Lichtensteinova zaklada biti zaštićena ako dođe do slične tužbe, agent je rekao da se to ne može predvidjeti. “Tad smo tek postali svjesni svega”, kaže Cowart.

Članovi upravnog odbora kažu da korist koju donosi potvrda autentičnosti nije veća od rizika od potencijalne tužbe. “Zašto bismo stali pred automobil koji juri?” pita se Cowart. “Uloga Zaklade Roy Lichtenstein nije” potvrđivati autentičnost umjetnosti. Tom se stavu protivi Jack Flam, predsjednik Zaklade Dedalus iz New Yorka, protiv kojeg je lani podignuta sudska tužba zbog promjene mišljenja oko autentičnosti jedne slike. “Ako stručnjaci prestanu istupati u javnost, bit će sve više lažnjaka”, kaže Motherwell. Cowart kaže da mišljenje odbora za potvrdu autentičnosti neće otjerati lažnjake. Sharon Flescher, izvršna direktorica Međunarodne zaklade za proučavanje umjetnosti, sumnja da je broj sudskih tužbi porastao, no slaže se da je slika koja se stvorila u javnosti stvorila “zastrašujuć dojam”. Iako vrlo malo tužitelja pobijedi na sudu, stručnjake odbijaju dugotrajnost postupka te sudski troškovi. Sveučilišna umjetnička udruga nedavno je počela nuditi osiguranje od odgovornosti svojim članovima koji se bave ispitivanjem autentičnosti djela, ističe Sharon Flescher. Peter Stern, pravnik iz New Yorka, klijentima savjetuje da nikad dobrovoljno ne nude svoje mišljenje prije nego što ih to vlasnici umjetnine zatraže te da od klijenata čak zatraže da se pismeno odreknu mogućnosti tužbe. “Znanost o umjetnosti gubi bitku protiv komercijalne vrijednosti”, ističe Stern. Strah od tužbe možda dovede do promjena u sastavu kataloga, smatra Sharon Flescher. Ističe kako su Calderova i Lichtensteinova zaklada te Muzej Noguchi nedavno uveli internetske kataloge te označili da su još uvijek “u izradi”. Shaina Larrivee, urednica kataloga Muzeja Noguchi, kaže: “Predstavljamo spoj gotovog istraživanja i istraživanja koje je u tijeku. Jasno dajemo do znanja da istraživanje u tijeku ne jamči uključenje u konačni katalog te da imamo pravo maknuti djela iz kataloga ako doznamo neke nove informacije.” Alexander Rower, unuk Alexandera Caldera i predsjednik upravnog odbora Zaklade Calder, odlučio je da će muzejski katalog zamijeniti internetskim vodičem zaklade, koji će korisnicima uskoro biti dostupan. “Sami odlučujete je li vaš rad lažan ili nije pomoću podataka koje ćemo iznijeti”, kaže Rower.

Patricia Cohen

Autor: The New York Times
01. srpanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close