Yiannis Boutaris ovdje se 2010. natjecao za gradonačelnika i obećao da će prodrmati birokraciju. Smatrao je da ova metropola na Egejskom moru, drugi po veličini grad u Grčkoj, ne treba 5000 zaposlenika, već da se može snaći i s 3000. Međutim, to nije bilo lako ostvariti. “Nikoga ne mogu otpustiti”, izjavio je nedavno pušeći cigaretu. “Zakon mi to ne dopušta.”

Umjesto toga ovaj žilavi sedamdesetogodišnjak, koji u lijevom uhu nosi zlatnu naušnicu i voli psovati, iskušava nešto što se dosad nitko u Gradskoj vijećnici nije usudio. Zaposlenici dobivaju opis posla, ciljeve, ocjene te skromne bonuse nakon što ostvare zadane ciljeve. U Grčkoj je nedavno pobijedila stranka Nova demokracija, no građani Thessalonikija odabrali su vanjskog kandidata Boutarisa, koji je, doduše, pobijedio sa samo 300 glasova više. Već 18 mjeseci svoje iskustvo u poslovnom sektoru primjenjuje u rješavanju problema prevelike radne snage, zamršenih regulativnih mjera te golemog duga koji ograničava grad, baš kao i ostatak zemlje. Zbog njegovih nastojanja zaposlenici grada prosvjeduju i štrajkaju, no Boutaris je neumoljiv. Isto tako, više nema strpljenja za vlasnike trgovina koji su ignorirali njegovu želju da se ovaj elegantan i pomalo rustikalan grad uredi skromnim pločama i oznaka. “Jedan mi je čovjek rekao da želi da Thessaloniki nalikuje na Hong Kong”, kaže Boutaris, tresući glavom uz psovke. “Rekao sam mu da ne želim da nalikujemo na Hong Kong.” Kad je Boutaris, uspješan proizvođač vina, došao na vlast, Thessaloniki je imao 126 milijuna dolara duga. Grad je slabo pružao temeljne usluge, naročito što se tiče prikupljanja smeća. Bugarska mu je preotimala proizvodna radna mjesta.

Što se Boutarisa tiče, Thessaloniki nije ni izbliza ostvario potencijal turističke atrakcije i lučkog grada s lakim pristupom Balkanu. Zanemariviši višestoljetne napetosti s Turskom, Boutaris je otputovao u Istambul radi pokretanja turističke kampanje. Ubrzo nakon njegova posjeta Turkish Airlines ponovno je uveo linije prema Thessaloniki. Boutaris je ostvario kontakt i sa Izraelom jer je u regiji Thessalonikija, u kojoj živi oko milijun ljudi, nekoć živjela velika židovska zajednica. Turistički brodovi danas ovamo puno češće uplovljavaju. Boutaris, koji sebe smatra socijalistom, ali ne pripada nijednoj stranci, unajmio je revizora da pregleda gradske financije, koje su se donedavno sastojale od transakcija gotovine u gradske mirovinske fondove. Radnike je prisilio da prekovremene sate i odrade, a svoju je limuzinu zamijenio ekonomičnijim modelom. Boutaris je zasad troškove smanjio za 30 posto, a mijenja i stil života u Gradskoj vijećnici. Sjednice Gradskog vijeća odsad se, naime, snimaju, a dnevne je sastanke povjerio voditeljima odjela. “Nastojim otvoriti frontove i stvoriti turbulencije”, kaže Boutaris. “Kad predložite i najmanju promjenu, ljudi kažu ne. Ako sve to napravite odjednom, to je druga stvar. Nešto se mora probiti. A nema natrag. Ako korakneš natrag, gubiš.”

Suzanne Daley; Dimitris Bounias doprinio izvještaju